Pogled s neba

Nakon šestogodišnjeg praćenja britanske državljanke koji je postala teroristkinja, pukovnica Katherine Powell (oskarovka Helen Mirren) konačno ju uspijeva locirati u Keniji pomoću bespilotne letjelice i najmodernije nadzorne tehnologije. Po saznanju da samo što se nisu dogodila dva samoubilačka napada, misija postaje plan eliminacije terorista, no taman kad se pilot (dobitnik nagrade Emmy Aaron Paul) priprema ispaliti projektil, u zoni eksplozije se pojavljuje devetogodišnja djevojčica. Otvara se pitanje je li život jednog djeteta vrijedan skoro sigurne smrti stotina ljudi. Istovremeno operativac (za Oscar nominirani Barkhad Abdi) riskira sve kako bi zaštitio djevojčicu.
Pogled s neba je napeti triler u središtu kojeg je tema modernog ratovanja. Zvjezdanu postavu čine Alan Rickman, Jeremy Northam, Iain Glen i Phoebe Fox, a film se bavi političkim, pravnim i moralnim implikacijama odluka u današnjem ratovanju, koje često imaju visoku cijenu.
Entertainment One predstavlja film Pogled s neba. Redatelj je Gavin Hood (Ender’s Game, Tsotsi), a glavne uloge tumače Helen Mirren (Trumbo, The Queen), Aaron Paul (Breaking Bad, The Path), Alan Rickman (Harry Potter, A Little Chaos), Barkhad Abdi (Captain Phillips, Hawaii Five-O), Jeremy Northam (Gosford Park, The Net), Iain Glen (Game of Thrones, Downton Abbey) i Phoebe Fox (The Woman in Black 2: Angel of Death, A View from the Bridge). Scenarij potpisuje Guy Hibbert (Complicit, Five Minutes of Heaven). Direktor fotografije je Haris Zambarloukos (Locke, Thor). Dizajner produkcije je Johnny Breedt (Mandela: Long Walk to Freedom, Hotel Rwanda). Glazbu su skladali Paul Hepker (Rendition, Tsotsi) i Mark Kilian (Trust Me, Pitch Perfect).
Film su producirali Ged Doherty (Loving, Amá), Colin Firth (Loving, Amá) i David Lancaster (Nightcrawler, Whiplash). Izvršni producenti su Claudia Bluemhuber (A Hologram for the King, The Railway Man), Benedict Carver (Wolves, Maps to the Stars) i Xavier Marchand (Suite Française, Quartet). 
           
O PRODUKCIJI
 
Nakon filma Rendition iz 2007., Gavin Hood se vraća temi modernog ratovanja napetim trilerom koji istražuje praktičnu primjenu i etičke implikacije bespilotnih letjelica.
„Bio sam svjestan raznih aspekata bespilotnog ratovanja,“ komentira Hood. „Već sam radio film na temu ratovanja, Rendition, i čitao sam brojne članke, mišljenja i knjige i nastojao biti u toku s događanjima u Američkoj vojsci, ali nisam se ranije detaljno posvetio pitanju ubojstva na daljinu.“
Tu mi je priliku pružio scenarist Guy Hibbert, koji je poznat po filmovima Five Minutes of Heaven (2009.), Omagh (2004.) i Shot Through the Heart (1998.) i pisanju za brojne britanske televizijske serije.
„Bespilotne letjelice i kompjuterizirano ratovanje obilježit će 21. stoljeće. Nitko nije baš pisao o tome, pa sam odlučio da bih ja mogao,“ komentira Hibbert.
Hibbert je posjetio sajam oružja u Parizu i tzv. dronovi su bili posvuda. „Svaki proizvođač oružja predstavio je nešto novo u tom području, ali svi su se suglasili da nikad nije održana javna debata na temu tog oblika ratovanja.“
„Sporno je to što je u tradicionalnom ratovanju zapovjednik na terenu i donosi odluku temeljem procjene, a to ovdje nije slučaj, pa se istraživanje te teme učinilo dobrim početkom za film.”
Producenti su Colin Firth i Ged Doherty. Doherty komentira: „Svidjele su mi se ideje u Guyevom scenariju i na kraju smo dobili i sjajnog redatelja Gavina Hooda.”
„Scenarij je napisao jako nadaren scenarist i otvorio pitanja koja će sigurno izazvati diskusije. U filmu imamo situaciju koja nema jednostavnog rješenja,” nadovezao se redatelj.
Mjesto akcije je Nairobi, Kenija. Pružila se prilika za eliminaciju teroristkinje Susan Danford (Lex King), poznate po imenu Ayesha al-Hady.
Zatim pratimo ekipu na terenu i ljude koji imaju zadatak pratiti teroristkinju, kao i osoblje u Keniji i u Americi, uključujući visokorangirane političare i vojnike, kao i pilota upravljača bespilotnom letjelicom. Svi ti ljudi čine tzv. kill chain (lanac napada), strukturu koja identificira metu i specifičnu silu na terenu koja je istu dužna ukloniti. Tu su i  svi oni nadležni za naređivanje napada i oni odgovorni za provedbu te naredbe.
„U povijesti je uvijek general na terenu bio odgovoran za naređivanje napada. U današnje vrijeme podaci se šalju računalom i svi ti brojni ljudi trebaju iscrpne informacije.  
„Važno je tko ima moć odluke? Jesu li to političari ili zapovjednik u Londonu ili je to general u Americi ili zapovjednik u Keniji? Ljudi koji trebaju biti ubijeni su državljani Kenije, Britanije i Amerike, pa tko onda odlučuje?“
Još više stvari komplicira kolateralna žrtva, o kojoj treba odlučiti izdaleka.
„Guyev scenarij je složen,” nastavlja redatelj Gavin Hood, južnoafrički filmaš koji potpisuje Ender’s Game (2013.), X-Men Origins: Wolverine (2009.) i Tsotsi (2005.). „Scenarij je informativan na način da prikazuje ozračje, zapovjedni lanac i  način modernog ratovanja.“  
„Vidimo koliko je to kompleksno za ljudske emocije u složenim scenarijima djelovanja. Sada kad su gledatelji upoznati s procesom moguće je debatirati o pravilima uporabe predmetne tehnologije.“
Pitanje koje traži odgovor jest: Kada koristiti to oružje? Koje su posljedice toga? Ono može biti djelotvorno za uništenje mete, ali koje su daljnje posljedice toga?
Hood objašnjava da kada je ispaljen Hellfire projektil iz bespilotne letjelice, on nije precizan poput snajpera. „Nastaju velike eksplozije i puno je krhotina i šrapnela koji lete okolo. Teško je zamisliti da ne bi bilo kolateralne štete. Zapravo, do nje vrlo lako dolazi i postavlja se pitanje kako na to gleda lokalna populacija i kakve to osjećaje stvara prema zapadnom svijetu.“
„Guyev scenarij otvara diskusiju. Nije jednostavan i dileme pred ljudima u filmu nisu lake. Njihove reakcije su duboko ljudske i nadam se da će gledatelji to prepoznati, bilo da će se poistovjetiti s pilotom, zapovjednikom u Keniji ili onima u Londonu ili Americi,“ dodaje. Ubojstvo civila važno je i za propagandni rat.
„To je važan razgovor,” kaže Hood. „Jesu li ti napadi koji imaju kao posljedicu smrt civila izvor protuzapadnjačkog stava koji je toliko jak da je šteta još veća? Propaganda je u ratu jako bitna i stvaramo li na ovaj način negativnu sliku Zapada? Pobjeđujemo li uistinu ako koristimo te dronove? Kada ih treba koristiti? Koje su posljedice? Pogledajte film i sami procijenite.“
Za filmaše je bilo ključno postaviti bitna pitanja, na koja će gledatelji tražiti odgovore. „Ne želite držati prodike kao redatelj,” kaže Hood. „Želite osjećaj ritma, napetost, triler, dok istovremeno postavljate teška filozofska pitanja.“
„Taman kad gledatelji misle da su odlučili o stavu prema određenoj stvari, ubacite argument koji sve preokrene. Stalno se mijenja točka gledišta.“
 
LANAC NAPADA: LIKOVI I GLUMCI
 
Da bi potaknuo razmišljanje i debatu kod gledatelja Hood je trebao apsolutno iskrene izvedbe: „Od svakog glumca sam tražio iskrene emocionalne i intelektualne reakcije na situacije u kojima su se nalazili njihovi likovi.“
„Nijedan lik nije znao cjelovitu situaciju, oni su gledali što im je prikazano na računalu i tako i svaki od njih ima posebnu perspektivu. Bilo je važno da je svaki iskren u svojem razmišljanju i reakciji.“
Hood je odmah znao što ne želi: „Ponekad kad glumci glume kontroverzan lik ili koji zauzima moralno dvojbeno stajalište, kao da žele na neki način pokazati da oni sami ne misle tako. Nismo si mogli dozvoliti takve reakcije.“  
Zbog navedenog izbor glumaca bio je od ključne važnosti. Osoba koja u filmu ima najveću potrebu djelovati je puk. Katherine Powell, a glumi ju slavna Helen Mirren. „Njen link je originalno bio muškarac, ali onda smo odlučili da bude žena i to je dodalo sasvim novu dimenziju već složenoj situaciji’,” objašnjava producent Ged Doherty.   
Hood: „Briljantna stvar kod glumice poput Helen Mirren jest što i kad donosi moralno upitne odluke, u potpunosti joj vjerujete da je iskrena u tome, a sada je i pukovnica u britanskoj vojsci, pa donekle suosjećate s njom i težinom te pozicije, makar se i ne slagali s njom, a slično je i s likom kojeg tumači Aaron Paul.”
Aaron Paul je pilot Steve Watts koji upravlja letjelicom iz baze u pustinji u Nevadi. On se kao i ostali vodi onime što vidi.
„Aaron Paul će se usprotiviti pukovnici Powell, ali ključno je bilo da to napravi iz iskrenih pobuda. On je osoba koja na kraju mora povući okidač. Ostali ljudi mogu odlučivati, ali na kraju je Steve taj koji mora to izvršiti. Da biste mogli osjetiti i zamisliti kako je to, potreban je glumac koji će vas uvesti u svoje dvojbe, a koji ne prosuđuje lik kojeg glumi. Jako sam ponosan na glumce što nijedan nije ušao u stereotip,“ komentira Hood.
Među ostalim važnim likovima su britanski ministar vanjskih poslova James Willett (Iain Glen), britanski general-pukovnik Frank Benson (Alan Rickman) i ključna osoba na terenu Jama Farah (Barkhad Abdi).
Colin Firth je predložio nekoliko ključnih glumaca. „Colin je predložio Alana Rickmana i Aarona Paula,” komentira Doherty. „Barkhad Abdi je bio moj prijedlog jer me oduševio u filmu Captain Phillips. Imali smo sreće s glumačkom postavom.“
„Aaron je briljantan na puno načina,” nastavlja producent. „One je jedan od najsimpatičnijih ljudi koje sam upoznao i stvorio je divnu atmosferu na setu. On i Helen su bili tako dobri da smo čak maknuli dio priče o njima i pustili da se kao likovi sami otkrivaju kroz svoje postupke.“
„Aaron Paulov lik je simpatičan i ovo je prvi put da mora povući okidač u moralnoj dvojbi. Po mom mišljenju njegova priča je emocionalna središnjica filma.“  
Alan Rickman je general-pukovnik Frank Benson. U filmu ga gledamo u neobičnoj situaciji kupovine lutke i kako se ne može odlučiti.
„Smiješno ga je gledati kako brine oko kupovine lutke, ali na taj način se vidi koliko su dijametralno suprotni svjetovi u kojima živi,” komentira Doherty.
Redatelj se slaže da su takvi trenuci iznimno bitni za priču: „Baš kao i u životu, postoje trenuci u kojima se oslobađamo napetosti kroz humor i smijeh. Ponekad smijeh izvire iz frustracije i apsurdnosti situacije. Protagonisti su ponekad u skoro farsičnoj poziciji,“ ističe.
Film je beskonačno mračan i skoro da je previše za upiti. „Prava doza humora koja ispresijeca priču daje toliko potrebno smanjenje napetosti. Da je taj humor ubačen na neprimjeren način, to bi samo iritiralo gledatelje,“ komentira Hood.
Važnu ulogu u filmu ima somalijska djevojčica  Alia, potencijalna žrtva i ključna figura u filmu.
Autoru scenarija Guyu Hibbertu život nedužnog afričkog djeteta koji postaje pitanje u globalnom sukobu bio je više nego dovoljan razlog za pisanje scenarija.
„Teško je snimiti film u kojem su žrtve glavni likovi, jer one su žrtve nečije druge energije,“ komentira.
„Bio je to pravi izazov, ali razmišljao sam o ratovanju i mislim da žrtve rijetko dobiju zasluženo mjesto u prenošenju događaja i pričanju priče. Alia mi je bila bitna u nalaženju načina kako da žrtva zapravo nosi priču.”
 
SNIMANJE: AUTENTIČNOST, LOKACIJE I FOTOGRAFIJA  
 
Radnja filma se morala događati u sadašnje vrijeme. Tako kaže Chris Lincoln-Jones, glavni vojni savjetnik. Jones je bio u aktivnoj vojnoj službi 25 godina, a 2000. je prešao u obrambenu industriju. „Radnja se jako dobro uklapa u današnje svjetske događaje,“ dodaje.
Jones je filmu dao potrebno razumijevanje ratnog prava, uniformi i jezika, kao i najmodernije tehnologije. Ponudio je i pozadinske priče pa je tako pukovnica Powell mogla stupiti u djelatnu službu tijekom rada na Falklandskom otočju, pa bi taman toliko hijerarhijski napredovala.  
Chris Hercules je drugi vojni savjetnik koji je ponudio neposredno znanje upravljanja bespilotnim letjelicama: „Život pilota je nepredvidljiv. Nikad ne znate što jutro nosi i gdje ćete se naći. Možete biti bazirani u Nevadi ili Teksasu, a upravljati letjelicom na drugom kraju svijeta.“  
„Bio sam jako uzbuđen prilikom za suradnju na ovom filmu. To je važna tema i scenarij je odličan. Pokazuje sav užas rata, ali i da dajemo sve od sebe, od pilota preko časnika do operativaca – svi nastojimo činiti što je ispravno.“
Cijeli film je sniman u Južnoafričkoj Republici u gradu Cape Town, osim dijelovi radnje koji se odvijaju u zrakoplovnoj bazi Nevada Desert Air Force. Scene koje se tamo odvijaju snimane su u pustinji Karoo.
U filmu su naravno iznimno važni ekrani. „Doslovno da nema scene u kojoj se ne nalazi neki ekran na kojem je prikazano stanje na nekoj lokaciji,“ komentira supervizor vizualnih efekata Simon Hansen.
„Ako je ikad postojao film u kojem su ekrani posvuda, onda je to ovaj. Skoro svaka statična scena uključuje neki prikaz ekrana. Skoro da imaju ulogu,“ komentira grafički supervizor Paul Kalil.
„Nastojimo postići dozu realizma, pa nismo ništa izmislili,“ dodaje Kalil. „Naš američki vojni savjetnik Chris Hercules dao nam je iscrpne informacije i samo u Zemljanoj kontroli postoji 16 ekrana.”
Fizičko snimanje filma pred redatelja je stavilo dodatni izazov. Puno je akcije na terenu, ali i puno rasprava u sobama.
„Bojao sam se da ne bi bilo previše dijaloga u raznim sobama. Poput statičnog televizijskog filma. Izazov s redateljske pozicije bio je dati energiju, ritam i napetost filmu u kojem se velik dio radnje odvija u zatvorenom prostoru,“objašnjava redatelj.
„Pogledate li stvarnu Situacijsku sobu Baracka Obame vidjet ćete da je dosta skučena. Mi smo morali napraviti veliku i prostranu sobu kako bi glumci mogli šetati. Imali smo i prozore kako bismo mogli svjetlom dočarati doba dana, Većina tih soba ima umjetnu rasvjetu, ali nama je svjetlo bilo važno,“ dodaje.  
„Mjesto gdje je smješten pilot je isto zanimljivo,“ nastavlja Hood. „U stvarnosti on je u kapsuli. U kontejneru u pustinji. U filmu smo maknuli sve zidove kako bismo mogli snimati na način da ističemo njegovo lice, da se možemo odmicati i primicati, umjesto da smo sve nagurali u skučen prostor.“