Ovaj film prekrasna je ekranizacija prvog u nizu romana u kojem upoznajemo glavnu protagonisticu, mladu djevojku Angelique, koju je protiv njezine volje otac, stric i rođak udaju za znatno starijeg i vrlo imućnog plemića. ..
VIŠEAngelique
SINOPSIS
Nevjerojatna je bila sudbina lijepe i buntovne Angelique kojoj je ljubav prema Joffreyju de Peyracu dala snagu za borbu protiv nepravde i potlačenosti u stoljeću obilježenom bitkama za moć, nejednakostima i opresijom.
Intervju s ANNE GOLON
Kako ste reagirali kad je Ariel Zeitoun izrazio želju prilagoditi Angelique za film?
Znala sam da je ugledan i da ga kolege poštuju. Vidjela sam i neke od njegovih filmova i svidjeli su mi se njegove vizije. On je producent i redatelj koji ne ide linijom manjeg otpora i osjetila sam da je zavolio moje knjige i imao viziju filma kakav želi snimiti. Odmah sam osjetila da mu mogu vjerovati.
Kakve su bile vaše diskusije?
Ariel je došao u Versailles da bismo se upoznali. Došao je na motoru, a tijekom razgovora česta su bila razdoblja duge šutnje. Tajnovit je i nije razgovorljiv i ne otkriva lako svoje namjere autoru koji ima potrebu uvjeriti se u redateljevu namjeru i iskrenost. Redatelj ima vlastite ideje koje uvijek zastupa, a morate naći način da se uskladite oko toga hoće li projekt doista doći u fazu realizacije. Uvijek si mislite: „Nadam se da me shvaća!“ Ipak, znate da će to samo vrijeme pokazati. Sve u svemu, adaptacija literarnog djela za film je jako misteriozan proces.
Nikada niste krili da Vam se nisu svidjele adaptacije Vašeg rada od strane Bernarda Borderiea iz šezdesetih godina. Osjećate li da ste se „opekli“?
Ne, ali bila sam oprezna. Općenito je filmska industrija sumnjičava prema autorima. Šteta, ali tako je. Zato ste isprva na oprezu. Istina je da se Bernard Borderie i ja — ili bolje rečeno njegovi scenaristi i ja — nismo složili. Još se sjećam kad je Daniel Boulanger rekao: „Angelique je jedna obična mala razvratnica koja želi spavati sa svakim muškarcem kojeg vidi.“ Kad je to izgovorio jednostavno sam ustala i otišla iz sobe. Među nama je postojalo temeljno neslaganje i odmah sam znala da film neće biti vjeran knjigama. Nisam došla na premijeru, a nisam ni bila pozvana. Kasnije sam bila malo zadovoljnija kad je Bernard Borderie malo promijenio mišljenje. Na kraju je Michele Mercier prilično nevina. Publika je bila zadovoljna, a imam i lijepa sjećanja o filmu. Na neki način, mada nisam bila zadovoljna, Angelique je nastavila biti prisutna.
Knjige Angelique prodane su u više od 150 milijuna primjeraka diljem svijeta.
Tako kažu, a vjerojatno je taj broj veći. To ipak ne znači da sam se obogatila. Godinama sam bila žrtva beskrupuloznih izdavača. Kada sam zahtijevala vidjeti knjige, ponašali su se kao da sam poludjela. Trebalo mi je dvanaest godina parničenja da vratim prava, ali nisam dobila i ono što mi duguju. Nešto mi je govorilo da me Ariel neće iznevjeriti i prije no što napunim stotu, trenutno mi je 91, da ću vidjeti verziju Angelique koja će ispuniti moja očekivanja i upravo to se i dogodilo! Zahvaljujući ovom filmu osjećam kao da krećem iznova.
Ariel Zeitoun promijenio je dob Joffreya de Peyraca. U knjizi je u četrdesetima, a u filmu mu je skoro šezdeset. Jeste li o tome razgovarali?
Priča o godinama uvijek me nasmije. Nisam o tome ni razmišljala. Vidim muškarca u najboljim godinama koji pobjeđuje u dvoboju i uspijeva u ljubavi. Vidim sjajnog glumca. Meni je on doista mlad s obzirom na sve što je sposoban. To je njegov glas! Njegov smijeh! Pomislila sam: „To je Peyrac! To je moj Joffrey de Peyrac!” To me učinilo sretnom.
Kakav je utisak na Vas ostavila Nora Arnezeder u ulozi Angelique?
Jednako dobar. To dvoje glumaca su čudesni, a zato i nazivam Ariela Zeitouna kraljem castinga. Nora Arnezeder ima njenu dinamičnost, mladost i hrabrost. Čini se kao da je stigla iz 17. stoljeća, a opet ima suvremenost moje heroine.
Knjige naglašavaju suvremenost na prilično empatičan način.
Da, u to vrijeme cilj mi je bio stvoriti portret žene iz 17. stoljeća u kontekstu povijesnog romana, ali i portret žene ovog doba. To je vrijedilo pedesetih, kad je roman i nastao, a začudo i dalje vrijedi. Angelique se morala nositi s izazovima stoljeća u kojem je živjela, ali i s izazovima današnjice. Sjetite se da je u to vrijeme literaturu malo zanimala žena. Glavni junak uvijek je bio muškarac.
Je li Angelique oživjela kao odgovor na šovinizam tog vremena?
Nisam bila svjesna toga. Već sam napisala par knjiga i scenarija (pod pseudonimom Joëlle Danterne). Onda sam pročitala Zameo ih vjetar i fascinirala me heroina romana i prikaz Američkog građanskog rata. Činilo mi se da sredina 17. stoljeća nije dovoljno istražena, a činila se čak dosadnom, pa sam se time krenula baviti postavljanjem modernih pitanja. Taj sam model slijedila iz nastavka u nastavak, a istovremeno sam vrijeme u kojem sam živjela.
U Francuskoj Angelique je često pripisivana Vama i suprugu Sergeu Golonu. Koja je bila njegova uloga u nastanku knjiga?
On je prikupljao svu dokumentaciju, a to je bio opsežan posao, ali nužan za razumijevanje tog vremena. Tada je bio nezaposlen i jako mi je pomogao. To što je njegovo ime navedeno u francuskom izdanju [prva knjiga objavljena je u Njemačkoj godinu ranije i kao autor navedena samo Anne Golon], bilo je na inzistiranje agencije i izdavača, koji su tvrdili da će muškarac biti ozbiljnije shvaćen – u stilu da nitko ne bi povjerovao da je sve to sama napisala jedna žena.
Moglo bi se reći da je Ariel Zeitounova Angelique i vaša — ona uzima sudbinu u svoje ruke. Ona nije više Bernard Borderieov seksualni objekt.
Da. Puno je zanimljivija i vjernija originalu. Odmah sam osjetila da Ariel nema ni tračak šovinizma u sebi i to mi je bilo drago.
Što mislite o ostalim glumcima — Simonu Abkarianu kao odvjetniku Desgrezu i Mathieuu Kassovitzu kao Nicolasu/Calembredaineu?
Mada je Jean Rochefort bio izvanredan u Borderieovom filmu, mislim da je Simon Abkarian bliži liku. Nicolas je morao biti zamijećen. To je teška i bitna uloga, a opravdava činjenicu da Angelique nalazi snagu živjeti i boriti se unatoč svemu što ju je snašlo.
Sud čuda kojim vlada Nicolas ima vrlo moderan prizvuk. Ariel Zeitoun ne krije reference na današnji pokret Indignados ili beskućnike.
U tome smo se on kao redatelj i ja kao autorica usuglasili. Jako mi se dopao i značaj koji je pridao vjeri kroz Peyracov lik. To je element djela Angelique koji je izazvao negativne reakcije, jer je u to doba bio jako subverzivan, a iskreno, i dalje je. Što kaže Peyrac? Da smo svi slobodni imati svoju vjeru izvan organiziranog sustava. Ariel se držao toga. To mi je jako bitno.
Kakav je osjećaj vidjeti ekranizaciju svoga djela?
Nisam bila uzbuđena kao Ariel. Bio je prestravljen oko toga kako ću reagirati. Opet sam osjetila duh knjige — povijesnu točnost, atmosferu, mračnost i okrutnost i njenu heroinu. Kad vidim Noru Arnezeder u zlatnoj haljini uz kralja, opčinjena sam. Veličanstvena je, ona je čudo!
Osjećate li se vindicirano?
Da i sada mogu umrijeti kada sam vidjela kako oživljavaju moja dva glavna lika. Vidjela sam da pripadaju kako sedamnaestom, tako i ovom stoljeću, baš kakve sam ih oduvijek zamišljala.
|
