Paklena kuhinja

Glavni kuhar Adam Jones (Bradley Cooper) imao je sve – i sve izgubio. Bivši enfant terrible pariške kulinarske scene osvojio je dvije Michelinove zvjezdice i jedino ga je ikad bilo briga za užitak koji osjeća stvarajući eksplozije okusa. Kako bi napokon dobio vlastitu kuhinju i tu treću zvjezdicu koju dosad nije uspio osvojiti, Jones će morati riješiti se svojih loših navika i na svoju stranu dovesti najbolje od najboljih, uključujući i prelijepu Helenu (Sienna Miller). PAKLENA KUHINJA je zabavna i emocionalna priča o ljubavi prema hrani, ljubavi između dvije osobe i drugim prilikama.
 

Hrana je postala način života i više se ne smatra samo gorivom za svakodnevne potrebe kao prije dvadeset godina. Televizijski programi puni su različitih emisija o hrani i kuhanju, kuhinja je središte doma, puno je tržnica s organskim proizvodima, kuharice su popularne, a društvene mreže obavještavaju nas o svakom novom restoranu. Kuhari se gledaju kao da su rock zvijezde, a tako se i ponašaju.

Redatelja Johna Wellsa privukao je scenarij Stevena Knighta djelomično zbog sve veće kulture hrane, a djelomično i zato jer je to pogled u jedinstveni svijet kuhara i kuhinjskog osoblja. „Pročitao sam scenarij i odmah me se dojmio. Oduvijek me privlače dobro napisane priče, a pogotovo mi se svidio lik Adama Jonesa. On je muškarac koji je u prošlosti doživio veliki uspjeh, a zatim odmah i veliki pad. Otkrio je da može ponovno uspjeti samo s pomoću drugih osoba, što je veliki udarac njegovoj narcisoidnosti i egu. Steven Knight je napisao predivnu priču o muškarcu koji se pokušava nositi s time što je odrasla osoba i da mora uspjeti ne samo u svojoj profesiji, nego i u svom životu.“

Wells je kao tvorac, scenarist i producent popularnih američkih televizijskih serija ER i The West Wing inzistirao na točnom predstavljanju svijeta u koji je smještena drama. Objasnio je: „Snimajući ER, imali smo na setu svaki dan četiri liječnika, a svi statisti koji nisu imali replike su bili medicinsko osoblje, tako da je sve što se događa oko naših glumaca realistično. U The West Wing okruživale su nas osobe iz visoke politike, i kao dio tima scenarista i na setu, savjetujući nas kako sve treba izgledati.“

Wells je priznao da je London danas glavni grad fine dining kuhinje: „London je mjesto kamo mladi kuhari odlaze kako bi se probili, tako da je imalo smisla da Adam ode u grad gdje može imati najveću šansu ponovno uspjeti. Bio je pravi uspjeh što smo mogli snimati u vrhunskim restoranima i kuhinjama, poput restorana Michela Rouxa u hotelu Langham i u restoranu Delaunay Corbijna Kinga; tako smo dobili na autentičnosti.“

Wells je također dodao da nije razmišljao o opasnostima u kuhinji kad je počeo sa svojim istraživanjem: „Kad malo bolje pogledate osoblje u kuhinjama odmah ćete primijetiti da su ruke mladih kuhara prekrivene opeklinama i posjekotinama. To je vrlo fizički posao koji me podsjetio više na radnike u željezari nego na ono kako sam to zamišljao – kuhare u blistavo čistim bijelim uniformama i visokim kapama. Zapravo, imali smo dosta ljudi na setu koji su se ozlijedili i zaradili male, ali bolne rane.“
Za redatelja je bilo ključno imati dobitnika Michelinovih zvjezdica kako bi mogao uvesti gledatelje u taj svijet. „Ne bih se u to upustio bez kuhara takvog kalibra jer ne znam zapravo njihov posao. Započeo sam projekt misleći kako znam kuhati, ali sam brzo shvatio da nemam pojma o ičemu.“

Steven Knight se obratio Marcusu Wareingu, kuharu s Michelinovim zvjezdicama i voditelju Master Chefa na BBC-ju. Wareing je izjavio: “Privuklo me to što netko piše o mom svijetu, pa sam zato odlučio sresti se s njim. Dugo smo razgovarali. Ispričao sam mu puno priča o svojim i tuđim iskustvima u kuhinji. Naš svijet je malen pa svi znamo što se događa u našim i tuđim kuhinjama.“

Wareing se počeo zanimati za hranu dok je radio za svog oca – prodavača svježeg voća i povrća: „Poštovanje koje je imao prema svježim sastojcima usmjerilo me ovom pozivu već kad sam imao 15 godina. Radio sam 16 sati dnevno i to je bio cijeli moj svijet. Mogu se prepoznati u scenama u filmu. Lako je postati osoba koja vam se ne sviđa, ali znam što sam trebao sve napraviti kako bi postigao sve što imam. Lako je preći na mračnu stranu.“

U početku nije bilo razgovora o tome da se Wareing pridruži snimanju. „Moj posao je voditi restorane i kuhinje, ali jednom kad je Steven počeo pisati scenarij moj život se promijenio. Sad imam tim koji mi omogućava da započinjem ostale projekte poput ovog i Master Chefa.“

Wareinga je impresionirala Wellsova ustrajnost da scene odražavaju stvarnost svijeta u Michelinovom restoranu. „Kad smo završili set zadivila me njegova veličina, bio sam ljubomoran i nisam mogao odoljeti, a da ne uđem u tu kuhinju – izgledala je tako realistična. John je inzistirao na to da i najmanji detalji na setu, kao i hrana i kuhinja, odgovaraju stvarnosti. Pećnice su radile, glumci su kuhali. Postajali su bolji sa svakim danom, ali su izgledali sve umorniji i ljući, što se događa u kuhinji svaki dan.“
Wells je objasnio da su tijekom snimanja scena kuhanja, glumci i filmska ekipa zapravo radili u najsuvremenijoj kuhinji. „Ponavljam, svi naši statisti su zapravo trenirani kuhari. Marcus i njegov tim osmislili su desetke jela koje smo zatim pripremali iznova i iznova, tako da smo kuhali 50-80 jela koja su izgledala kao da su pripremljena u nagrađenim restoranima s Michelinovim zvjezdicama. Mislim da su gledatelji postali vrlo sofisticirana publika i da ovih dana gledaju puno programa o hrani i kuhanju. Znaju kako nešto treba izgledati. Marcus i njegov tim svaki dan su se brinuli upravo o toj autentičnosti.“

Prije snimanja Wells je pokazao profesionalnim kuharima što će se u svakom trenutku događati. Rekao je: „Na taj način je hrana bila pripremljena u pravi tren tijekom snimanja i svaki od 40 do 50 lonaca na setu nalazio se na pravom mjestu. Svaki dan je bilo užasno vruće na setu i to oko 40 stupnjeva, tako da su znoj, posjekotine i opekline koje vidite prave. Gledatelji će se osjećati kao da gledaju pravu kuhinju.“
Bradley Cooper preuzeo je glavnu ulogu kao kuhar Adam Jones. Wells je izjavio: „Adam nije osoba koja će vam se odmah svidjeti. Ulogu je preuzeo Bradley i želite suosjećati s njim, ali se odmah zapitati biste li trebali. Čini se kao netko koga je briga samo za sebe. Priča počinje s njegovom mračnom prošlošću i prati ga kroz muke koje prolazi dok pokušava postati odgovorna odrasla osoba u trenutku kad možete ili krenuti u jednom ili sasvim drugom smjeru u životu. Uz pomoć Helene i ostalih osoba oko sebe shvatit će da život nije samo briga za sebe i svoje sebične interese.“

„Bradley je odličan i pametan glumac koji je odmah shvatio kompleksnost Adamovog lika. Bio je vrlo izravan u vezi prepreka koje je morao savladati u svojoj prošlosti, tako da sam bio siguran da će moći shvatiti kroz što prolazi Adam – kako je teško ostaviti iza sebe svoje opsesije i poduzeti taj sljedeći korak. Ljudi nisu samo jednodimenzionalni, a ta kompleksnost koja se nazire u Bradleyju vidi se i u Adamu i znao sam da će Bradley uspjeti to prenijeti svojom glumom.“

„Nalazimo se u svijetu profesionalnih kuhinja, u svijetu o kojem ne znam puno, ali što sam više o tome istraživao, to sam više bio siguran da je Bradley pravi izbor za ovaj film. Bio je vrlo hrabar zato jer je preuzeo ovu ulogu. Ne samo da je ovo teška uloga koja zahtjeva nijansiranu glumu jer Adam nije osoba koja vam se može svidjeti na prvi pogled, već zahtijeva i puno tehničke vještine, kao i posvećenosti glumi. Kuhari s Michelinovim zvjezdicama su umjetnici koji imaju deset do dvadeset godina stručnog osposobljavanja kako bi mogli raditi ono što rade i postići tu nevjerojatnu razinu zbog koje su se proslavili. Bradley je morao u potpunosti posvetiti se ovoj ulozi i prenijeti te vještine uvjerljivo na veliki ekran. Osim toga, rad u kuhinji je opasan. Sagradili smo pravu kuhinju s pravim loncima na pravoj vatri i predmetima i hranom koji lete velikom brzinom.“

Svi članovi filmske ekipe proveli su sate i sate vježbajući u kuhinji prije nego što je snimanje počelo u Londonu. Wells je posebno nahvalio Siennu Miller: „Sienna se stvarno iskazala u kuhinji.  Radila je najteži posao – pripremala je ribu. Provela je nevjerojatno puno vremena s Marcusom u njegovoj kuhinji i tijekom snimanja je sve sama kuhala.“

Miller glumi Helenu, kuharicu koju Adam zaposli u svom timu. Ovako je opisala svoj lik: „Kuharica je i samohrana majka. Kad je Adam okupljao svoj tim prijatelj mu je spomenuo da zna za zanimljivog kuhara u Delaunayju. Probao je njezin peppe e cacio – jednostavno jelo koje je teško pripremiti da ispadne savršeno. Jelo je bilo vrlo ukusno i odmah ju je pozvao da mu se pridruži. Helene se u početku nećkala, ali uskoro je postala važan član njegovog tima. Adam je rock n roll kuhar, notorni zločesti dečko kulinarskog svijeta koji je osvojio dvije Michelinove zvjezdice, ali ih je izgubio zbog svojih ovisnosti i kaosa u koji se pretvorio njegov život. Njegova želja je ponovno dobiti te zvjezdice i nadići svoj prethodni uspjeh, ali unatoč svojoj ambicioznosti zapravo mora shvatiti što je ustvari važno u životu. Helene je upravo izašla iz loše veze tako da ne traži novog partnera. Usmjerena je na stvaranje dobrog života za svoju kćerku i na soj rad. Osjeća da ju Adam privlači, ali pokušava se tome oduprijeti.“
Siennina posvećenost radu u kuhinji je bila potpuna i oduševila se kad joj je Marcus Wearing rekao da bi je od svih onih koji su radili na filmu zaposlio u svojoj kuhinji ako se ikad odluči promijeniti karijeru.

Nastavila je: „Marcus je bio vrlo strog, ponašao se prema nama kao da radimo u njegovoj kuhinji, a ne kao da smo glumci. Marcus se učio zanatu kod Gordona Ramsaya i Marca Pierrea Whitea, a njihov stil upravljanja nalik je vojničkom: strog je i hijerarhijski. U kuhinji Marcus zahtijeva i dobiva poštivanje sviju.“

„Moja tehnika puno je napredovala nakon što sam tjednima pripremala ribu,“ rekla je. „To je vrlo zahtjevno i traži puno koncentracije. Za pripremanje ribe vrlo je važno vrijeme – čak i par sekundi mogu utjecati na njezin okus. Napokon sam shvatila što je sve potrebno kako bi kuhinja restorana bila uspješna. Najteži dio filma je bilo nositi se s velikom vrućinom u napetom i brzom okruženju. Marcus nam je također objasnio bonton u Michelinovim restoranima kako bi mogli u potpunosti uživati u hrani.“

Adam je u svoj tim pozvao najbolje mlade kuhare i John Wlels je to opisao kao okupljanje samuraja ili kauboja koji se spremaju zajedno obraniti grad od negativaca. „Zato jer su kuhinje multikulturalne i u njima se govori puno jezika, kao i koristi puno slenga, mogli smo izabrati iz široke grupe glumaca, uključujući i one u čijoj sam glumi uživao u filmovima na stranom jeziku. Osim toga, u filmu su i Emma Thompson, Uma Thurman i Alicia Vikander koje su izdvojile vrijeme iz svojeg vrlo zauzetog rasporeda kako bi mogle glumiti u filmu. Bila je prava privilegija raditi sa skupinom takvih glumaca.“

Wareing je usporedio snimanje filma s upravljanjem restorana koji ima Michelinove zvjezdice. „Moja želja je sve savršeno napraviti, a to vrijedi za oba svijeta. Moj posao na filmu je bio prenijeti moje iskustvo kako bi izgledali kao da znaju što rade. Glumci bi došli u moju kuhinju i postavljali prava pitanja. Bili su spremni stalno vježbati. Bradley zna kako raditi u kuhinji. Nema straha i brzo se svemu prilagodio tako da sam mu se mogao samo diviti. Sviđa mi se poštovanje koje pokazuje prema mom svijetu. Sienna je talentirana za kuhanje i mogla bi biti profesionalac da se želi dalje školovati. Kuhinja u restoranu je nalik kuhinji doma, treba napasti sastojke i ne smijete ih se plašiti. Treba imati samopouzdanja.“

John Wells je također svjestan sličnosti. „U oba svijeta se radi pod velikim pritiskom i potrebno je puno vremena za pripreme prije početka rada. Sve mora biti savršeno napravljeno, u suprotnom će doći do velikih financijskih gubitaka. Jedna osoba ne može sve napraviti i svi moraju surađivati i vjerovati u ono što ostali rade, ili posao neće uspjeti. Ta koreografija u kuhinji, kad svatko zna gdje mora biti i gdje se svi ostali nalaze, vrlo je nalik filmskom setu. Kao i na svakom teškom radnom mjestu postoji osjećaj zajedništva. Strogi su jedni prema drugima, ali izvan posla svi se drže zajedno. Kuhinja je mjesto koje ili volite ili ga odmah napustite.“

 

Michelinove zvjezdice vrlo su važne za glavnog kuhara jer ih dodjeljuje tim anonimnih kritičara koji obraćaju pažnju na vrlo različite aspekte restorana – na hranu, prezentaciju, ugođaj restorana i originalnost jela. „To su Oscari kulinarskog svijeta,“ rekao je Marcus Wareing. „Ali, za razliku od Oscara, mogu nam ih oduzeti, tako da svaki dan moramo paziti da sve ne izgubimo. Zbog toga se stalno trudimo, stalno si postavljamo nove izazove. S druge strane, ako niste dobili zvjezdice, morate biti svjesni onoga što ste uspjeli postići.“

„Kuhinja je poput užurbane radionice u srcu restorana, ali jelo mora biti izvanredno – najbolje od Majke Prirode što će pripremiti čovjek – pravo savršenstvo.“