Joker

Uvijek sam u gomili, Arthur Fleck je čovjek koji traži bliskost. No, dok korača utabanim ulicama Gothama i vozi se javnim prijevozom neprijateljskog grada prepunog podjela i nezadovoljstva, Arthur nosi dvije maske. Jednu nanosi za svoj posao klauna, a drugu nikada ne može skinuti. To je maska koju projicira u uzaludnom pokušaju da se osjeća kao dio svijeta oko sebe, a ne kao neshvaćen čovjek kojeg život stalno poražava. Arthur nema oca, samo krhku majku, navodno koja mu je vjerojatno i najbolja prijateljica, a koja mu je dala nadimak Happy, nadimak koji je potaknuo Arthurov osmijeh koji skriva tugu.
Film Joker čiju režiju, scenarij i produkciju potpisuje Todd Phillips, je njegova originalna verzija zloglasnog DC negativca, priča o podrijetlu prožeta tradicionalnim mitologijama lika.  Phillipsov Arthur Fleck, kojeg nezaboravno utjelovljuje Joaquin Phoenix, je čovjek koji se bori da pronađe svoj put u Gothamovu slomljenom društvu. U želji da ga obasja bilo kakvo svjetlo, odluči se okušati kao stand-up komičar, no čini se kako je uvijek on predmet ismijavanja. Uhvaćen u cikličkom postojanju između apatije i okrutnosti i, u konačnici, izdaje, Arthur donosi jednu lošu odluku za drugom što dovodi do lančane reakcije eskalirajućih događaja u ovoj groznoj, alegorijskoj studiji karaktera.
Dobitnik tri nominacije za Oscara (“The Master,” “Walk the Line,” “Gladiator”) je u glavnoj ulozi uz oskarovca Roberta De Niroa (“Raging Bull,” “The Godfather: Part II”).  U filmu glume i Zazie Beetz (TV’s “Atlanta,” “Deadpool 2”), Frances Conroy (TV’s “American Horror Story,” Hulu’s “Castle Rock”), Brett Cullen (“42,” Netflix’s “Narcos”), Glenn Fleshler (TV’s “Billions,” “Barry”), Bill Camp (“Red Sparrow,” “Molly’s Game”), Shea Whigham (“First Man,” “Kong: Skull Island”), Marc Maron (TV’s “Maron,” “GLOW”), Douglas Hodge (“Red Sparrow,” TV’s “Penny Dreadful”), Josh Pais (nadolazeći “Motherless Brooklyn,” “Going in Style”) i Leigh Gill (HBO’s “Game of Thrones”).
Za Oscara nominirani Phillips (“Borat,” trilogija “The Hangover”) režirao je film prema scenariju koji je napisao zajedno sa Scottom Silverom (“The Fighter”), na temelju DC-jevih likova. Produkciju filma potpisuju Phillips i za Oscara nominirani Bradley Cooper (“A Star Is Born,” “American Sniper”) i njihova kompanija Joint Effort te za Oscara nominirana Emma Tillinger Koskoff (“The Wolf of Wall Street”). Izvršni producenti su Michael E. Uslan, Walter Hamada, Aaron L. Gilbert, Joseph Garner, Richard Baratta i Bruce Berman.
Kreativni tim iza kamera čine snimatelj Lawrence Sher (“Godzilla: King of the Monsters,” trilogija “The Hangover”), scenograf Mark Friedberg (“If Beale Street Could Talk,” “Selma”), montažer Jeff Groth (“War Dogs,” “The Hangover Part III”) i kostimograf nagrađen Oscarom, Mark Bridges (“Phantom Thread,” “The Artist”).  Glazbu je skladala Hildur Gu?nadóttir (HBO’s “Chernobyl,” “Sicario: Day of the Soldado”).
Warner Bros. Pictures predstavlja u suradnji s Village Roadshow Pictures, i u suradnji s BRON Creative, u produkciji kompanije Joint Effort, film Todda Phillipsa, “Joker.”  Distribucija Warner Bros. Pictures.
 
 
O PRODUKCIJI
 
Početkom 1980-ih Gotham je na rubu propasti. Podjela između bogatih i siromašnih je sve veća, a tenzije su pojačane višetjednim štrajkom komunalaca.
Ovo nije Gotham niti Joker kakve poznajemo sa stranica ili ekrana. Ovo je originalni prikaz podrijetla ovog zloglasnog lika, priča o nemiru čovjeka na rubu koji je poput svog grada, i vjerojatno zbog njega, sve bliže ponoru: Arthuru Flecku.
Redatelj Todd Phillips kaže: „Volim kompleksnost Jokera i mislio sam da bi njegovo podrijetlo vrijedilo istražiti u filmu jer to još nitko nije učinio. Scott Silver i ja smo napisali verziju složenog i kompliciranog lika i načina na koji se može razviti i potom unazaditi. Nije me zanimala priča o Jokeru već priča o tome kako je nastao Joker.“
Film sadrži dovoljno znamenitosti Gothama, vješto utkanih u njegov tmurni krajolik, da smjesti gledatelje i omogući Joaquinu Phoenixu hipnotičku izvedbu koja će probuditi potrebne osjećaje da krenemo na put s Arthurom kroz mračnu stranu grada i njega samog. „Jedna od tema koju smo željeli istražiti je empatija tj. još važnije, nedostatak empatije koja je sveprisutna u Arthurovom svijetu“, kaže Phillips.
„Na primjer, u filmu vidite razliku u načinu na koji mala djeca i odrasli reagiraju na Arthura jer djeca ne gledaju svijet kroz leće, ne razlikuju bogate i siromašne poput odraslih. U Arthuru samo vide čovjeka koji ih pokušava nasmijati. Neprihvaćanje drugih zbog različitosti nije urođeno.”
Silver kaže: „Na početku on samo želi nasmijati ljude, zato radi kao klaun, a sanja o tome da bude stand-up komičar.  Samo želi donijeti svijetu veselje. No, toksično okruženje Gothama, nedostatak suosjećanja, empatije i ljudskosti ga slomi… I tako nastaje naš Joker.”
Arthurov nekontrolirani, neprilični smijeh ne izaziva suosjećanje od onih s kojima se susreće u svakodnevnom životu, već ga izlaže daljnjim ismijavanjima i otuđivanjima od Gothamovog društva. „Za razliku od tada, danas je njegovo stanje dijagnosticirano kao sindrom“, kaže redatelj.
Phillips nije samo angažirao Phoenixa već je napisao ulogu imajući ga na umu. 
Iako se u prošlosti opirao bilo kakvim žanrovskim projektima, glumac je bio zaintrigiran kad je čitao scenarij. Mislio je da je priča odvažna i složena.
Uz vizualna očekivanja koja dolaze s likom, postoji i izrazita osobina ličnosti uobičajena tijekom gotovo 80 godina stripa i u svakoj iteraciji pokretnih slika, ona koju su Phillips i Silver željeli iskoristiti u svom pripovijedanju: klasični nepouzdani pripovjedač kojem se nikada ne može u potpunosti vjerovati. Dakle, ono što se stvarno dogodilo i što mislite da on jeste do kraja, ovisi samo o objektivu kroz koji gledate film. Nećete otići kući sa svim odgovorima i to je ono što mislim da je intrigantno o takvom liku."
Kako bi realizirali sve što su namjeravali, Phillips i njegov partner u produkciji, Bradley Cooper, odlučili su snimati uglavnom na lokacijama u gradu i okolici grada. Angažirali su producenticu Emmu Tillinger Koskoff, stručnjakinju u snimanju u regiji.
Phillipsov kreativni tim uključivao je i snimatelja Lawrencea Shera, s kojim šesti put surađuje, scenografa Marka Friedberga, kostimografa Mark Bridges, koji je nekoliko puta surađivao s Phoenixom, montažera Jeffa Grotha, redovitog suradnika i skladateljicu Hildur Gu?nadóttir, koja je Phillipsu počela slati partiture na temelju stranica scenarija, prije nego što je snimljen ijedan kadar filma.
Legendarni glumac Robert De Niro pojavljuje se u ulozi TV voditelja Murrayja Franklina. On je za Arthura najbliže heroju i, iako su stranci, netko tko mu je srodna duša u komediji. Kao što mnogi koji žele biti komičari znaju, biti pozvan na kauč u emisiju kao što je Murrayova je nešto što mijenja život i to je Arthurova najveća želja...
 
Glumci I likovi
 
„Arthur se uvijek bori s onim što želi reći i kako to želi reći", kaže Phoenix. „Njegovi instinkti se jednostavno ne uklapaju u prihvaćeni standard razgovora ili interakcije ... ili bilo što drugo."
Zašto je takav kakav jest, neće Arthuru zauvijek ostati misterija, objašnjava Phillips.
Istina o Arthuru je kompleksna. Pokušava biti stand-up komičar i njemu je to posao iz snova za koji se priprema gledajući druge komičare u nadi da će uhvatiti njihov ton i osjećaj za trenutak, oduševiti publiku oštroumnim i duhovitim zapažanjima i pronaći prihvaćanje u njihovom aplauzu. „Nažalost, njegovo viđenje svijeta i što misli da je smiješno ne funkcionira“, kaže Phoenix. „On ne razumije njihov humor i ne može ga oponašati“. 
Mnogo prije nego što je Arthur skupio hrabrosti da se okuša u pozornici stand-up kluba, pronalazimo ga na njegovom dnevnom poslu kao klauna za unajmljivanje putem usluge Ha-ha. Posao ga vodi u razne dijelove grada, ali bez obzira na to kamo ide, šetnja do kuće neminovno podrazumijeva i dugi uspon stepenicama.
Stepenice i fizički i metaforički simboliziraju redovitost i pravilnost u Arthurovom svijetu, od onih kojima se penje do kuće do onih kojima se penje kako bi nanio šminku. U oba slučaja ukazuju na to koliko će se još stepenica morati popeti dok metamorfozira u svoje istinsko ja tijekom filma.
Po savjetu svog socijalnog radnika, Arthur vodi dnevnik koji sadrži njegove crteže, tekstove i slike.
Kako bi što bolje utjelovio Arthura, Phoenix je jeo malo više od jedne jabuke dnevno i izgubio 23 kilograma. To je bila Phillipsova ideja jer je želio da Arthur izgleda „gladno i nezdravo, poput pothranjenog vuka.“
Phoenix i Phillips razvili su blisku vezu tijekom snimanja filma dok su radili na otkrivanju i definiranju točaka Arthurove dvojne prirode. Uz pažljivo razmatranje tijeka priče i tradicionalno nepouzdanog pripovjedača poput Jokera, ostavili su istinu o Arthuru Flecku otvorenom za tumačenje.
Arthur živi sa svojom krhkom majkom, Penny Fleck, koju glumi veteranka Frances Conroy, i posvećeno brine o njoj. Penny živi u malom stanu, ali u stvari živi u svom svijetu unatoč njegovoj prisutnosti.  Fokus joj je podijeljen između televizora i svega što nije u redu s Gothamom o čemu piše u pismima Thomasu Wayneu. Budući je radila za njega prije 30 godina, sigurna je da će joj ovaj bogati poduzetnik koji razmišlja o kandidaturi za gradonačelnika pomoći ako ga upozna sa svojim životnim okolnostima.
Arthura je odgojila njegova narcisoidna majka i on se bori da bude primijećen iako mu je bolno jasno da je većini nevidljiv, pa čak i svojoj majci koja ga još uvijek zove Happy iako vjerojatno nikada nije bio sretan.   Arthur čezne za bliskošću i priznanjem. On i Penny svaku večer zajedno gledaju „Live with Murray Franklin” i on sanja o tome da nastupi u emisiji. Priznanje tog čovjeka je sve što jedan komičar treba kako bi uspio u Gothamu. Ali iskusni profesionalac kao što je Murray, nasmijat će se svaki put na tuđi račun.
Robert De Niro je u ulozi Franklina, amalgam voditelja iz stvarnog života od Joea Franklina do Johnnyja Carsona.
U potrazi za emocionalnom bliskošću, Arthur mašta o svojoj susjedi Sophie Dumond. 
Zazie Beetz, koja glumi samohranu majku petogodišnje djevojčice, kaže: „Sophie i njezina kćerka žive u istom hodniku kao Flecks, a ona susreće Arthura u dizalu i na sličnim mjestima. Vidi da Arthur ima poteškoća u interakciji s ljudima i čini se pomalo nesigurnim pa je draga prema njemu i smiješi mu se kao i svakom drugom susjedu. "
Brett Cullen je kandidat za gradonačelnika Thomas Wayne, usamljena očinska figura s kojom se Arthur pokušava povezati, a koji ga stalno odbacuje. Douglas Hodge je Alfred Pennyworth, kojeg je Wayne unajmio da štiti vlastelinske interese od ljudi kao što je Arthur.
Impresivnu glumačku postavu zaokružuju Shea Whigam i Bill Camp kao GCPD detectivi Burke i Garrity, Glenn Fleshler kao Randall i Leigh Gill kao Gary, Arthurovi kolege klaunovi u tvrtki Ha-Ha, u kojoj Josh Pais glumi njegovog šefa, Hoyt Vaughn; Brian Tyree Henry kao Arkham Clerk Carl i Marc Maron kao producent emisije The Murray Franklin Show, Gene Ufland. Stvarni komičari Gary Gulman i Sam Morril pojavljuju se u scenama stand-up nastupa u klubu.
 
 
Scenografija / Lokacije / Kamera
 
Kako bi pojačao Arthurovu unutrašnju borbu s vlastitim osjećajem za realizam, Phillips je pokušao utemeljiti film u što autentičnijoj estetici. „Njegovo okruženje predstavlja puno iz Arthurovog života pa smo to htjeli iskoristiti u najvećoj mjeri."
Blisko je surađivao sa scenografom Markom Friedbergom koji je, poput Phillipsa, odrastao u New Yorku i bio vrlo dobro upoznat s paletom koju je redatelj tražio. „Mark je pročešljao kroz stare fotografije New Yorka kako bi pronašao količinu razinu grafita, pravu količinu smeća i automobile kakve smo željeli“, kaže on. „Todd i Scott su stvorili svijet koji poznajem, svijet koji je težak pogotovo ljudima prema kojima je život najokrutniji,” kaže Friedberg. “To je New York moje mladosti. Jokerov svijet, Gotham, je mračni, okrutni grad s korijenima u našoj kolektivnoj prošlost.“
Pronalaženje lokacija za film o Gothamu 70-ih i 80-ih godina bio je pravi izazov. Friedberg kaže: „Verziju grada kakvu smo trebali pronašli smo u Newarku, New Jerseyju i u četvrtima New Yorka.”
 Gotham Square u Newarku oslikao je mladi lokalni umjetnik, Malcolm A. Rolling. Na zgradama je naslikao murale koji odražavaju teme kojima se film bavi, a neki su bili dugi skoro cijeli blok.
Neke scene su snimane u Brooklynu u čuvenom kinu Kings Theater koje datira iz 1929. , ali je nedavno obnovljeno, a u filmu predstavlja Wayne Hall. Radničke četvrti Bronxa, Highbridge i Kingsbridge, predstavljale su četvrt u kojoj živi Arthur sa svojom majkom, Penny, i susjedom koju simpatizira, Sophie.
U Bronxu se nalaze i dugačke stepenice kojima se nekoliko puta u filmu Arthur uspinje na povratku doma, a simboliziraju tegoban život kojem se vraća. „Toddova ideja je bila smjestiti  Arthura u brdoviti južni Bronx, jer ljudi ne pomisle na brda kad razmišljaju o New Yorku, pa smo tako dobili neočekivanu topografiju i specifičan vizualni stil", kaže Friedberg. Taj vizualni stil je definiran u dogovoru sa snimateljem Lawrenceom Sherom.
Sher kaže: „Sjećam se Todda koji mi je pričao o ideji sjene koja predstavlja drugu stranu nas, i transformacije Arthura u Jokera. Ta dva pojma - transformacija i sjenka - dali su mi ideju o temama koje će istraživati tijekom filma.“
„Veći dio našeg pristupa", nastavlja on, „bio je shvatiti kako ispričati ono što je u osnovi studija karaktera na vizualan način koji ne mora ovisiti o dijalogu. Način na koji biste čak mogli gledati film bez zvuka i dobiti isti emocionalni učinak, jer je Joaquinova izvedba toliko odmjerena, i on govori puno i bez riječi."
Sher kaže da je izbor korištenja modela 65 Alexa u tom pogledu bio ključan. „Ova kamera velikog formata omogućila nam je da izoliramo Arthura u njegovom svijetu, čineći ga jedinim likom u tom svijetu i pojačavajući ideju da je autsajder, a ponekad mu se čini kao da ni ne postoji. Kamera nam je pomogla da ispričamo tu stranu njegove priče u intimnosti njegova stana i u većim scenama, jer smo ga mogli odvojiti od njegove pozadine."
Većina tih većih scena događa se na otvorenom. Sher kaže: „Od prvog kadra smo željeli da ljudi budu trenutačno prebačeni u našu verziju Gothama oko 1981. godine i nikada ne pomisle: „Oh, on je u Newarku." Naravno, dodao je puno smeća, promijenjeni su natpisi i tako dalje kako bi se postigla atmosfera mračnog i prljavog Gothama.“
Pridržavajući se pravila autentičnosti, Friedberg i Sher zajedno su radili na stvaranju i osvjetljavanju još jednog ključnog seta u filmu, emisije "Live with Murray Franklin". „Markov dizajn i sve što smo koristili za osvjetljenje seta bilo je autentično za to vrijeme, nije korištena moderna tehnologija", kaže Sher.
Friedberg se smije: „Nismo kopirali Carsona, ali smo koristili isti recept: stol, stolica, druga stolica i kauč, tip koji najavljuje i sjeda, sjedala za živu publiku, bend ... sve one stvari i kontrolna soba, i garderobe također."
Friedbergov tim nabavio je i autentične televizijske kamere za te prizore iz Muzeja tehnologije emitiranja u Rhode Islandu.
Tijekom snimanja su korišteni i vagoni podzemne željeznice iz razdoblja od 1970. do 1980. iz Muzeja tranzita u New Yorku.
 
 
 
~ Nastanak Jokera ~
 Kostimografija
Za kreiranje izgleda Arthura i Jokera Phillips je angažirao kostimografa Marka Bridgesa, koji je za Phoenixa dizajnirao u filmovima “The Master” i “Inherent Vice“ koji su također smješteni u razdobljima tranzicije, jedan 50-ih, a drugi 70-ih godina.”
O vremenu u kojem se odvija radnja filma Joker Bridges kaže: „1981. u trgovinama je bio dostupan određeni asortiman boja i kombinacija boja. Koristili smo mnogo plave, smeđe, bordo, sive, mornarsko plave, kaki...”
Što se tiče Arthurovog stila, vidimo ga u udobnoj odjeći koja nije baš ni praktična ni moderna.  
Na početku filma nosi kostim koji je sam dizajnirao – kostim klauna. Bridges priznaje da je njegova jedina želja bila da nosi mali šešir, jer je to uvijek volio na klaunovima.
Arthur na radnom mjestu naravno nosi i tradicionalno prevelike cipele u kojima Phoenix kaže da je bilo teško trčati. 
Kostim Jokera u filmu opisan je u scenariju kao „ odijelo koje Arthur ima već dugi niz godina”  Bridges kaže kako je njegov zadatak bio ispričati ovu priču kroz odjeću. Komadi koje nosi Arthur redizajnirani su kako bi postali Jokerovi.“
Phoenix kaže: „Kao Joker, on hoda uzdignute glave s puno samopouzdanja. Prije toga je bio tek ljuštura.”
Tijekom filma Arthurovo lice klauna se mijenja sukladno nastupima. Izgled Jokera osmislili su Phillips i Phoenix kao pretjeranu verziju Arthurove šminke klauna, a do savršenstva ga je doveo tim za šminku na čelu s Nicki Lederman, koristeći crvenu i zelenu boju koja dominira na licu Arthura klauna. Lederman je izradila jedinstvenu nijansu za Arthurove suze od raznih pigmenata koje je imala pri ruci i nazvala je antikno plava.
 
            Za glazbenu interpretaciju brojnih tema koje se istražuju u filmu, Phillips je obratio skladateljici Hildur Gu?nadóttir. Phillips se prisjeća: „Slao sam joj stranice scenarija i pisala je glazbu prije nego smo uopće započeli sa snimanjem.“
              Gu?nadóttir kaže: „Todd me tražio da napišem glazbu na temelju osjećaja koji su me obuzimali čitajući scenarij.“ Todd kaže da je uspjela uhvatiti atmosferu filma.
              Skladateljica kaže da je se najviše dojmio Arthur, lik s jednom vrstom višedimenzionalne jednostavnosti, otvoren i djetinjast i koji se jako trudi uklopiti. Ali njegove okolnosti i način na koji ljudi reagiraju na njega ne dopuštaju da se to dogodi. Glazbeno, to je prevedeno u melodije koje su vrlo jednostavne i monotone, jer je to način na koji on doživljava  svari.
        U njezinim skladbama glavnu riječ vodi violončelo, a melodije su uglavnom gudačke. Gu?nadóttir otkriva: „Ponekad cijeli simfonijski orkestar od 90 glazbenika svira istu stvar, ali su skriveni iza violončela. Činilo mi se da se to dobro uklapa s likom jer ga se doživljava na određeni način, no iza toga leži puno kompleksnih slojeva koje on ne vidi, kao što uz violončelo svira još puno instrumenata koje ne čujemo uvijek.”