Glas obitelji Belier

U obitelji Bélier svi su gluhi osim šesnaestogodišnje Paule i ona je glavni tumač svojim roditeljima u svakodnevnom životu, a posebno kad se radi o upravljanju obiteljskim imanjem.
Jednog dana, nakon što učitelj glazbenog otkrije njen izvanredni pjevački talent, ona će odlučiti pripremiti se za audiciju za zbor Francuskog radija. Ta će ju odluka udaljiti od obitelji i prisiliti na odrastanje.
 
 
INTERVJU S ERICOM LARTIGAUOM
 
Kako ste se uključili u ovaj projekt?
Producenti Philippe Rousselet i Eric Jehelmann poslali su mi scenarij, a istovremeno sam pisao vlastiti na temu obitelji. Ta tema me zaokuplja i mada nisam imao baš jako puno vremena odmah sam pristao.
 
Zašto ste se usredotočili baš na ovaj projekt?
Nisam puno dvojio ni pregovarao. Priča me dirnula i odluka je bila impulzivna. Zanima me tema obitelji i kako je sve blizu površine…svi primarni i animalni osjećaji…smijeh i suze. To mi se sviđa. Kao redatelj ne volim morati birati između komedije i drame i volim ih spajati, kako je to često slučaj u životu. Kad nastane dramatična situacija ona često nastaje iz komične ili apsurdne situacije… Izvornu priču potpisuje Victoria Bedos. Kad smo se suglasili o svemu, zajedno s koscenaristom Stanislasom Carréom de Malbergom, osjetio sam potrebu da priču učinim i svojom, a u tome mi je pomogao Thomas Bidegain.
 
Što Vas na osobnoj razini zaokuplja u ovoj priči?
Tema odlaska. Razdvajanje je bolna stvar. Možemo li uistinu biti nježni u odlasku? Može li biti prave ljubavi bez da ona potpuno obuzme? Kako ostati slobodan? Kako gledamo na promjenu u drugima? Voljeti nekoga ne znači ni da nam se on ili ona mora u potpunosti sviđati. Kako se nositi s time u obitelji? Tu je i strah koji nas obuzima i blokira, a kraj adolescencije je presudan trenutak u životu: može biti strašno izdaleka promatrati taj odrasli život u koji ulazimo bez povratka. Ni tijelo nam nije spremno. Prvi koraci djevojke puni oklijevanja jako su mi zanimljivi i cijelo Paulino životno putovanje, jer put nalaska vlastite sudbine je nešto što čeka i moju djecu i unuke. U nalasku sebe mora li osoba barem malo izdati obitelj?
 
Tu je i susret sa znakovnim jezikom…
Meni je to nešto sasvim novo. Svi smo upoznali gluhe ili nijeme ljude, no nekako im nemamo hrabrosti prići. Kad sam bio dijete moja rođakinja Mireille Descheneaux teško je komunicirala s drugima i srećom imala je blisku obitelj da joj pomogne. S djecom je bilo lakše i našli bismo način kako se sporazumjeti u igri. Alexei Coica koji je učitelj znakovnog jezika koristio je brojne igre i to je sjajan način za brzo učenje i lakše pamćenje.
 
Kao i svaka adolescentica, Paula želi drukčiji život od onoga svojih roditelja i tu naravno nastaju trzavice.
Ne znamo želi li drukčiji život. Ona ima rutinu i zauzeta je po cijele dane, dok ne otkrije svoj glas i sve što to nudi. Bi li uopće pomislila ići za tim glasom bez vanjskog utjecaja? Više je što njeni roditelji žele da ide putem koji su oni zamislili. Volim kad život iznenadi, prodrma ustaljeno i kad završimo na neočekivanom putu. U svačijem životu susreti su odlučujući. Louane  sjajno to prikazuje.
 
U obitelji Bélier biti gluh je normalno…
Zabavno u priči je i poimanje normalnog. Znamo da drugi svojim pogledima odlučuju što je normalno, a što ne: svi smo robovi prosjeka, ustaljenih ideja i nekako naginjemo dogmi i krivim putovima. Radom na ovom filmu uvidio sam da gluhi nemaju isti koncept odnosa s drugima: vrlo su izravni i ne oklijevaju reći što im smeta. To zna biti šokantno, a oni koji isključuju i koji su isključeni trebaju utvrditi kamo pripadaju. Instinkt krda sve nas dira i to je mana koju svi dijelimo.
 
Imamo osjećaj da je Paula zarobljena između djetinjstva i odraslog života…
Da, ona je odrasla kad mora biti veza roditelja sa svijetom, a adolescentica u odnosu s vršnjacima. Posebno Gabrielom kojem se divi i s najboljom prijateljicom Mathilde. Ona ipak osjeća i dozu srama i ne govori svima da su njeni različiti. Paradoksalno je što imam dojam da duboko u sebi ona ne želi njih drugima predstavljati kao različite.  
 
Možemo li reći da je Paulina odluka posvetiti se glazbi u očima njene obitelji izdaja?
Da, kao i oblik agresije! No, život je ironičan: ona je mogla biti nadarena za ples, matematiku ili bilo što, ali to je baš glas i zamislite frustraciju ne moći to dijeliti s njima. Može dati svima ono što ne može njima.
 
Je li ruralno okruženje važno za priču?
Gluhi ljudi imaju jaku volju i odlučnost i okrenuti su stvarima  od egzistencijalne važnosti i činilo se ispravnim obitelj Béliers staviti u taj svijet i prikazati sve s čime se suočavaju. Oni su dio lanca koji nas hrani i moraju donositi presudne odluke.  
 
Kako ste izabrali Louane za ulogu Paule?
Agathe Hassenforder, direktorica castinga, upoznala me sa 60 ili 80 djevojaka. Tražili smo adolescenticu koja zna pjevati, ali one koje su mi se dopale nisu dobro pjevale. Mislili smo da li imati dublericu glasa, ali to nije dolazilo u obzir zbog emocije na setu…ona je trebala pjevati cijelim bićem. Osjećaj je i fizička stvar i pjesmu treba inkarnirati. Prijatelj mi je rekao neka pogledam emisiju The Voice i dvije pjevačice i tamo sam otkrio Louane i odmah mi se dopala. Kod nje imate istovremeno osjećaj da je na ivici, ali i da je skroz fokusirana, prisutna i jaka. Ona izdrži. Ona je rečenica bez kraja…sviđa mi se kako je gracilna i nespretna u isto vrijeme. Jako je zrela i svjesna trenutka.  Ona nije proračunata, jer ne zna čega se odriče ili ne. Nadam se da će ostati kakva je čim dulje. Ona je i elegantna na način da nikad ne traži kameru. Njen pogled bio je presudan. Ona je Paula. Čudno je kako nekad najmanja stvar može biti presudna za odluku.
 
 
INTERVJU S KARIN VIARD
 
Kako je došlo do Vaše suradnje na filmu?
Eric Lartigau me kontaktirao, jer se znamo od ranije i planirali smo suradnju. Nažalost bila sam zauzeta na drugom projektu i nisam ni htjela čitati scenarij, ali je moj agent inzistirao i rekao mi je da sam luda i da je to sjajna uloga i bio je u pravu.  
 
Što Vas je odmah zaintrigiralo?
Dimenzija filma. Ovo je popularan film s romantičnim elementima i svidjela mi se atmosfera, humor i ideja otkrivanja novog svijeta i njegovih pravila.  
 
Glumiti gluhu osobu je izazov…
Bilo je jako teško! Jedan od najvećih komplimenata dao mi je Alexei, naš učitelj znakovnog jezika: „Gluhi će te voljeti.“ Osjetila sam veliku odgovornost. Nisam htjela da ispadne da ih samo neiskreno imitiram.
 
Kako biste opisali svoj karakter?
Ona je prije svega majka, ali je gluha i Paula je njen kontakt sa svijetom, a ujedno je i majka adolescentice i mora se nositi s njenom željom za nezavisnošću.  Ona ju želi uz sebe i ne samo zbog majčinskog instinkta, već i jer joj treba njena podrška.
 
Je li Vas zabavila i zaintrigirala majčina otvorenost kad se radi o seksu?
Da i to je dio obitelji Bélier! Sloboda razgovora o tim temama intrinzična je kulturi gluhih. Sviđa mi se izravnost i to je nešto što mi je blisko, jer nisam ni ja baš diplomatska.  Nema li zle namjere, spontanost i izravnost su dobre.
 
 
INTERVJU S FRANÇOISOM DAMIENSOM
 
Kako je za Vas počela ova avantura?
Upoznao sam Erica Lartigaua prije nekoliko godina i odmah smo se lijepo složili. Kad mi je ponudio ulogu znao sam da će to biti dobra suradnja i on ima sjajan smisao za humor.
 
Kako biste opisali svoj lik?
On je prava glava obitelji, manje je ekstrovertan od supruge, ali pun je ljubavi, mada nekad teško pokazuje osjećaje. Bezgranično voli suprugu i djecu i paradoksalno nema zadrške: on je neskroman u skromnosti. Kad je dosta, on eksplodira. To mi je uvijek dirljivo kod ljudi koji se inače malo otkrivaju. On je i rezerviran i ambiciozan – on je poput buldožera.
 
Shvaća li izbor svoje kćeri?
Isprva ne, ali mora se suočiti s činjenicama. Ona nije osoba koja olako odustaje i on duboko u sebi zna da ona mora ići svojim putem.
 
Kakav je dojam o Louane?
Ona je djevojka puna energije i ničeg se ne boji… Nositi film na svojim leđima u tim godinama nije mala stvar, a uloga je vrlo složena i morala je naći svoj glas i svoj znak u isto vrijeme. To nije lako. Skidam joj kapu!
 
 
INTERVJU S LOUANE EMEROM
 
Kako ste postali dio ovog projekta?
Prije susreta s Ericom Lartigauom nisam se vidjela u glumačkim vodama. Moj svijet je glazba i nisam ni pomišljala na glumu. Kontaktirao je mog agenta nakon što me vidio na televiziji i bila sam jako napeta pred audiciju. Ne pruža se svaki dan ovakva prilika kad ste djevojka sa sjevera Francuske, no brzo sam sve pohvatala. Ubrzo nakon audicije dobila sam cijeli scenarij i odmah sam se oduševila kako je fantastičan.
 
Što Vam se najviše svidjelo?
Više od svega prilika i izazov. Nikad nisam glumila. Trebalo je puno raditi, a to je odlično iskustvo. Svidjelo mi se i učiti znakovni jezik, jer jako volim čitati i u školi su mi najdraži strani jezici, pa to i nije tako iznenađujuće.  Puno sam naučila.
 
Što Vas je osvojilo u priči?
Priča o obitelji Bélier je iznimna. Oni su bliska obitelj puna ljubavi, vrijedna i poštuju prave vrijednosti. Oni se svi međusobno trebaju, ali Paula je posebno važna članica obitelji, jer ih povezuje s vanjskim svijetom. Slične smo u dosta toga. Ona je ozbiljna i jako cijeni obitelj i značaj obitelji. Ima i buntovnu stranu, ali njena je blaža od one ostalih adolescenata. Obitelj njenu odluku doživljava kao izdaju i napuštanje i teško prihvaćaju njen izbor i želju za samostalnim životom toliko različitim od njihovog. Rastrgana je između odgovornosti i želje da ostane uz obitelj i želje da ide za vlastitim snovima i pjeva. Kad bi Paula Bélier postojala, htjela bih da je moja najbolja prijateljica!
 
U filmu često slušamo pjesme Michela Sardoua. Kako ste taj repertoar učinili svojim?
Već mi je bila poznata njegova glazba. Otac me upoznao s glazbom popularnih pjevača, a bilo je neobično pjevati te pjesme i činiti ih svojima.
 
Kako je bilo surađivati s Ericom Lartigauom?
Ovo mi je bio prvi susret s time i bio je jako ljubazan i pun razumijevanja, a istovremeno usredotočen. Imali smo puno slobode, ali znao je i jasan smjer za svaki lik: primjerice davala sam prijedloge nekih rečenica u dijalogu. Slušala sam ga i nastojala dati najbolje od sebe.  Moj trener mi je isto jako pomogao, jer sam pomoću sporta i vježbi disanja savladala razne tehnike. Sve je bilo zabavno i pomoglo mi je.