Osnivač

Priča prati Raya Krocka (Michael Keaton) koji se udružuje s dva brata, Richardom i Mauriceom McDonaldom, kako bi pokrenuli nešto što će ubrzo postati međunarodni lanac restorana brze hrane koji danas poslužuje 68 milijuna posjetitelja svakoga dana.

Osim Keatona, jednu od glavnih uloga igra i Laura Dern, kao njegova napaćena i zapostavljena supruga, Ethel, od koje se Krock razveo 1961. godine. U filmu su još i Patrick Wilson, Linda Cardellini, Nick Offerman i John Carroll Lynch kao braća McDonalds.

Osnivač

„Osnivač“ je istinita priča o tome kako je Ray Kroc, prodavač iz Illinoisa, upoznao Maca i Dicka McDonalda koji su 1950.-tih otvorili restorančić s hamburgerima u Južnoj Kaliforniji. Impresioniran brzim načinom na koji su pripremali hranu u svom kiosku u San Bernardinu te gomilama klijenata koje su imali, Kroc je odmah shvatio da imaju priliku pokrenuti franšizu i kasnije preuzeo tvrtku od braće te stvorio carstvo vrijedno milijarde dolara.
 
Michael Keaton preuzeo je glavnu ulogu američkog poduzetnika Rayja Kroca koji je pretvorio McDonalds iz kioska s hamburgerima u globalno carstvo koje danas ima više od 35.000 restorana u cijelom svijetu.
 
Nick Offerman i John Carroll Lynch odglumili su Dicka i Maca McDonalda, inovativnu braću čiji je sustav pripremanja hrane unio tvorničku učinkovitost u pripremu njihovog ograničenog jelovnika hamburgera, pomfrita, frapea i sokova tijekom dinamičnog razdoblja nakon Drugog svjetskog rata kad nitko nije imao dovoljno vremena i kad su svi bili u potrazi za što većom brzinom u svemu.
 
U filmu također nastupaju Laura Dem kao Ethel, prva žena Rayja Kroca, i Linda Cartellini kao Joan Smith, žena jednog od prvih vlasnika McDonalds restorana, koja će se kasnije udati za Kroca.
 
Patrick Wilson glumi Rollieja Smitha, vlasnika restorana u Minnesoti kojeg će jedan od prvih pretvoriti u McDonalds, a B.J. Novak je Harry Sonneborn, financijski čarobnjak čiji inovativni pristup će omogućiti Krocu da preuzme kontrolu nad cijelim poduzećem McDonalds od braće koji su ga osnovali.
 
Film je režirao John Lee Hancock (“Saving Mr. Banks,” “The Blind Side”), prema originalnom scenariju Roberta Siegela (“The Wrestler”).  Producirali su ga Aaron Ryder iz FilmNation i Don Handfield iz The Combinea. 
 
Iza kamere našao se talentirani tim dugogodišnjih Hancockovih suradnika: direktor fotografije  Michael Corenblith (“Saving Mr. Banks,” “The Blind Side”), kostimograf Daniel Orlandi (“Jurassic World,” “Saving Mr. Banks”) i montažer Robert Frazen (“Enough Said,” “Synecdoche, New York”).
 
PRIČA OSNIVAČA
 
Godina je 1954. – Marilyn Monroe se upravo udala za Joea DiMaggia, Elvis Presley je snimio „Thats All Right“ i „Blue Moon of Kentucky“, a Walt Disney je u zadnjim fazama gradnje svojeg tematskog parka. Poslijeratno doba u SAD-u je doba brzog razvoja, ali pedesetdvogodišnji poduzetnik Ray Kroc pokušava preživjeti kao trgovački putnik za Prince Castle Sales, čiji najprodavaniji proizvod je mikser s pet miješalica koji se koristio za pripremanje frapea u tada popularnim drive-in restoranima.
 
Dok se Ray trudi prodati što više proizvoda dok putuje po Americi, njegova vjerna žena Ethel brine se za njihov dom blizu Chicaga. Makar se godinama trudila pružiti podršku Rayju, tempo njegovog užurbanog posla i pokušaji brzog obogaćivanja iscrpili su njezino strpljenje.
 
Kad Ray saznaje da je jedan drive-in restoran u San Bernardinu, Kaliforniji, naručio šest miksera, odmah se zapita kakav to restoran odjednom poslužuje 30 frapea. Pun znatiželje kreće prema Kaliforniji upoznati Dicka i Maca McDonalda, vlasnike istoimenog restorančića McDonalds, a kad je ugledao njihov inovativni način rada odmah je dobio ideju kako proširiti njihov posao. Bio je uvjeren kako njihov radikalni koncept – priprema hrane kao na pokretnoj traci u tvornici te jednostavni, ali visokokvalitetni jelovnik – ima potencijal postati popularan u cijeloj zemlji.
 
Prije nego što su pokrenuli posao s hamburgerima, braća McDonald vozili su kamione za Columbia Pictures u Hollywoodu tijekom Velike depresije. Ali kad su otkrili da mogu dobro zaraditi kao vlasnici vlastitog restorana, odlučili su otići i otvoriti kiosk s hot dogovima u Arcadiji. Kasnije su u San Bernardinu otvorili svoj prvi McDonalds u kojem su nudili 27 jela. Pokušavajući uštedjeti tako što će postati što učinkovitiji, osmislili su revolucionarni pristup koji su nazvali sustav Speedee. Tipični jelovnik u drive-in restoranima u to vrijeme nudio je veliki izbor hrane, ali braća McDonald suzila su svoj jelovnik na samo nekoliko jela koja su klijenti najčešće kupovali: hamburgere, pomfrit i gazirana pića.
 
Braća McDonald unajmila su u početku Rayja da im pomogne pokrenuti franšizu restorana. Kad je ugledao Dickov dizajn jedinstvenih zlatnih lukova, Kroc je inzistirao na tome da svaka lokacija mora imati taj legendarni znak koji će privući prolaznike. Zlatni lukovi su odmah postali prepoznatljivi znak restorana, poput boce Coca-Cole ili limenke juhe Campbell.
 
Kroc je počeo u Chicago tražiti osobe koje bi otvorili McDonalds restoran i uskoro se otvorilo 13 restorana u okolici Chicaga i drugdje u zemlji. Zatim je počeo stvarati planove za širenje na obje obale i po cijeloj državi.
 
Nakon godina truda, srednjovječnom poduzetniku napokon je krenulo. Upoznao je i mladu privlačnu Joan Smith, ženu jednog od vlasnika novih McDonalds restorana, što je uskoro uzrokovalo probleme u njegovoj obitelji. Makar su franšize restorana postale uspješne, Ray je imao novčane probleme zbog svojeg malog udjela. Također je bio nestrpljiv zbog sporog širenja franšize i frustriran strogim ograničenjima koja su braća McDonald stavila na dizajn i osnovno poslovanje restorana. Ray je imao viziju svjetske dominacije za McDonalds i nije želio da ga dvoje braće iz provincije u tome koče.
 
Upravo u tom trenutku Ray je upoznao Harryja Sonneborna, financijskog čarobnjaka koji mu je savjetovao da gleda na McDonalds kao franšizu nekretnina, a ne restorana. Na taj način moći će prekinuti sve veze s braćom McDonald i basnoslovno se obogatiti. Harryjeva ideja je bila jednostavna: Ray će kupovati čestice za buduće McDonalds restorane i zatim će ih vlasnici franšize od njega unajmljivati. Tako će izbaciti iz igre braću McDonald, čija prava su se odnosila samo na ono unutar zidova samih restorana, te osigurati si siguran i neprestan prihod novaca.
 
Ray je sproveo Harryjevu pametnu ideju u djelo i 1961. godine kupio udio braće u poduzeću te postao jedini vlasnik i direktor kompanije koju je pretvorio u fast food carstvo.
 
 
JE LI NETKO SPOMENUO MCDONALD’S? – OD SCENARIJA DO VELIKOG EKRANA
 
Za producenta Dona Handfielda projekt je počeo s pjesmom, i to kad je još 2004. čuo „Boom, Like That“ Marka Knopflera. Odmah su ga privukle riječi pjesme koje je Knopfler napisao nakon što je pročitao autobiografiju Rayja Kroca te ga zaintrigirao čovjek kojeg opisuje. Handfield je pročitao je sve knjige i članke o njemu koje je uspio pronaći. Uskoro je već zamislio likove i teme filma u kojem će dvije strane kapitalizma predstavljati Raj Kroc i braća McDonald. „Braća McDonald predstavljaju održivi razvoj. Žele osmisliti odličan proizvod koji neće ostaviti veliki trag na okoliš, žele se brinuti za svoje zaposlenike. S druge strane imate Rayja Kroca koji da se nađe u džungli bi srušio sva stabla i izašao iz nje s džepovima punima novcem.“ Handfield je želio prenijeti priču o dva idealistična poduzetnika koji se sretnu s bezobzirnim poduzetnikom, sposobnim napraviti sve kako bi uspio. Ali, priznao je Handfield, ipak se divi Krocu jer je kao pedesetdvogodišnjak imao dovoljno snage, volje i samopouzdanja da učini sve kako bi se obogatio.
 
Naziv filma dobio je po tome što su Rayja Kroca često opisivali kao osnivača McDonalds restorana, ali za scenarista i producente je pun ironije. „Ray nije bio osnivač McDonaldsa,“ objasnio je Dan Handfield. „Nije izumio sustav Speedee. Nije zamislio restoran. Ali bez njega McDonalds ne bi postao svjetski brand kakav je danas.“ Scenarist Robert Siegel se složio: „Ray se uistinu divio braći McDonald. Pokrenuli su nešto iz odlične ideje, on u tome nikad ne bi uspio. Bili su ambiciozni. Ali Ray je imao još veće ambicije! Htio je otvoriti 2000, 3000 restorana, što se u ta vremena činilo ludim. Nije bio osnivač McDonaldsa. Ali se proglasio njegovim osnivačem. Čim je preuzeo tvrtku počeo je pisati svoju verziju njezine povijesti i zapravo izgurao braću McDonald iz njihove vlastite priče.“ Handfield je dodao: „Nismo htjeli Rayja napraviti zlikovcem, a braću McDonald junacima ove priče. Smatram kako će polovica gledatelja pogledati film i reći kako je Ray Kroc pravi američki heroj, dok će ostali izjaviti kako su pravi junaci braća McDonald. Mislim da je to dobro. Čini mi se da je Ray bio pokretan strahom i očajem. Bojao se neuspjeha, htio je postati uspješan i bio je spreman na sve kako bi to i obistinio. Mislim da smo takav stav učinili američkim kredom – trudimo se postići uspjeh pod svaku cijenu.“
 
ODABIR GLUMACA
 
Michael Keaton glumi Rayja Kroca koji je originalnu ideju braće McDonald pretvorio u uspješni lanac restorana. „Prvi put kad sam čuo za ovaj projekt i počeo čitati scenarij, odmah sam se začudio što nitko dosad nije čuo za ovu priču.“ rekao je glumac. „Ovo je klasična priča o kapitalizmu u Americi. Svi smo jeli u McDonalds dok smo odrastali, na neki način je dio našeg djetinjstva, bez obzira na to kako se danas kao odrasle osobe prema njemu odnosimo.“
 
Uloge Dicka i Maca McDonalda, Krocovih partnera i kasnije suparnika preuzeli su Nick Offerman i John Carroll Lynch. „Odlučili smo se za njih, između ostaloga, i zato jer izgledaju kao da bi mogli biti braća, izgledaju dobro jedan kraj drugoga,“ izjavio je Ryder. „Naravno, najvažnije je bilo to što su odlični glumci i komičari.“
 
Nick Offerman glumi Richarda „Dicka“ McDonalda, mlađeg od braće McDonald koji su utemeljili restoran McDonalds u San Bernardinu i za kojeg se smatra da je bio kreativniji brat sa smislom za dizajn. Uz mnoge svoje inovacije, Dick je odgovoran i za legendarne zlatne lukove koje je dizajnirao kako bi se njihov restoran više isticao i privlačio prolaznike te je time stvorio jedan od legendarnih dizajna restorana u povijesti.
 
Ulogu starijeg brata, Mauricea „Maca“ McDonalda, preuzeo je John Carroll Lynch. Glumac je objasnio: „Izgleda da je Mac bio lice restorana koji se dobro slagao s ljudima, siguran sam da je on zapošljavao radnike. On je bio taj koji se brinuo za plaće zaposlenika, a Dick je bio brat s puno ideja. Nadopunjavali su se i u tome je bila njihova snaga. U filmu smo prikazali kako su bili sasvim različite osobe koje su se savršeno slagale i zahvaljujući tome uspješno pokrenule posao.“ Braća McDonald živjeli su zajedno većinu svog života i bili su vrlo bliski. Bili su i poslovni partneri i prijatelji.
 
Laura Dern glumi Ethel Kroc, Rayjevu ženu od 39 godina koja pati zbog njegovih različitih poslovnih vratolomija i osjeća se zanemareno kad Ray provodi većinu svog vremena na putu. Ethel je ostala uz Rayja kroz sve njegove poslovne pothvate i sad se u svojim pedesetima želi samo opuštati u društvu svojih prijatelja i putovati, a ne sjediti doma dok njezin muž diže još jednu hipoteku na njihovu kuću kako bi ostvario svoju novu zamisao.
 
Joan Smith, privlačnu plavušu koja svira klavir u restoranu svog muža Rollieja i koja je odmah ostavila veliki dojam na Rayja Kroca, odglumila je Linda Cardellini. „Prema onome što sam o njoj pročitala, Joan je rekla kako je odmah znala kad je upoznala Rayja da će se udati za njega,“ izjavila je Cardellini. Makar se brak između Joan i Rollieja činio dobrim, Joan je privuklo samopouzdanje i vizija koju je Ray Kroc imao. I makar su se njih dvoje voljeli i potajno komunicirali, upustili su se u vezu tek nakon što su se oboje razveli.
 
Patrick Wilson preuzeo je ulogu Rollieja Smitha, vlasnika restorana u Minnesoti koji je postao jedan od prvih vlasnika McDonalds restorana. Wilson je objasnio: „U to vrijeme Rollie je u braku s Joan i čine se kao sretan par.“ Ali tad Ray upoznaje Joan u Rolliejevom restoranu i tako započinje dugogodišnja ljubavna priča koja je trajala cijeli njihov život.
 
Harryja Sonneborna, financijskog stručnjaka koji je pristupio Rayju Krocu 1955. s ingenioznom idejom kako preuzeti kontrolu na lancem McDonalds restorana, odglumio je B.J. Novak, poznati pisac i glumac. „Harry je vrlo obrazovan, pametan i samouvjeren, uvijek savršeno odjeven. Trebao nam je netko tko je sposoban prenijeti takav intenzitet i znali smo da je B.J. ta osoba. Samo smo ga odjenuli u odijelo i on se gotovo odmah pretvorio u Harryja,“ rekao je producent Aaron Ryder.
 
Mladi glumac Justin Randell Brooke glumi Freda Turnera, sposobnog mladića koji je prvo radio kao kuhar u ranim danima McDonaldsa, a u kojeg je Ray tijekom godina imao sve više povjerenja i na kraju postavio za svoju desnu ruku i potpredsjednika odgovornog za sve franšize. Fred Turner je u 1970.-tima postao glavni tehnički direktor McDonaldsa.
 
POTRAŽITE ZLATNE LUKOVE! – KINEMATOGRAFIJA I DIZAJN
 
Redatelj John Lee Hancock radio je na „Osnivaču“ sa svojim čestim suradnicima – direktorom fotografije Johnom Schwartzmanom, dizajnerom produkcije Michaelom Corenblithom i kostimografom Danielom Orlandijem.
 
Direktor fotografije Schwartzman pronašao je nadahnuće za izgled filma u različitim izvorima poput slika Edwarda Hoppera i djela legendarnog direktora fotografije Gordona Willisa. Ovo je njegov prvi film koji je snimio u digitalnom formatu. Odlučio se za kamere Arri Alexa XT s anamorfnim lećama Panavision.
 
Michael Corenblith poznat je po svojoj pažnji na detalje: „Uskladio sam svoje dizajne s tim povijesnim razdobljem, kad se Amerika prije Drugog svjetskog rata uvelike razlikuje od poslijeratne Amerike. Krocova vizija širenja McDonaldsovih restorana slagala se s time što se događalo u cijeloj Americi nakon rata i trudili smo se prenijeti tu simboliku.“ Unatoč tome što je imao pristup ogromnoj arhivi fotografija, Corenblithu nije bilo jednostavno rekreirati stare McDonalds restorane iz 1950.-tih godina. Često je odlazio u najstariji McDonalds restoran koji danas još uvijek postoji – treći ikad McDonalds,  otvoren u Downeyju, Kaliforniji. Tražio je detalje koji će mu pomoći rekreirati originalni oktogonalni restorančić braće McDonald u San Bernardinu te pogotovo legendarne zlatne lukove koji se uzdižu iznad crvenobijelih keramičkih pločica ispred restorana. Oboružao se fotografijama, uzeo mnoge mjere i točno odredio koje su se boje koristile kako bi što vjernije napravio detalje koje je namjeravao iskoristiti u svojoj replici koju će sagraditi u Atlanti.
 
Za boje, krojeve i teksture odjeće koju će glumci nositi na Corenblithovim setovima odgovoran je bio kostimograf Daniel Orlandi koji je osmislio odjevne kombinacije za Rayja Kroca i braću McDonald te žene i poslovne partnere iz Rayjevog života. Orlandi je izjavio da je htio da glumci izgledaju što prirodnije i realističnije. Koristio je arhivske fotografije i snimke prosječnih osoba iz 1950-tih, a ne fotografije koje je mogao pronaći na stranicama Voguea ili časopisa GQ. S razvojem priče iz ranih 1950.-tih u rane 1960.-te, boje odjeće postaju sve jarkije, rekao je Orlandi, „sve svježije i mladenačkije.“
 
Ta promjena boja naglašena je u odjeći Ethel Kroc i Joan Smith. Orlandi je želio da Ethel uvijek izgleda sređeno i da odaje dojam kao da joj je vrlo stalo do svog izgleda, dok je Joan trebala biti prirodna ljepotica koja ne obraća toliko pažnje na izgled. „Scena u kojoj Ray prvi put ugleda Joan, u vrlo mračnom i sofisticirano uređenom baru, uopće nema boje sve dok je ne ugleda na drugoj strani prostorije u izrazito crvenoj haljini,“ izjavio je Orlandi. Nastavio je kako lik Rayja Kroca također prolazi kroz promjene te da na početku nosi široka odijela toplih boja, a kad upozna Joan Smith i počne dobro zarađivati njegova odijela postaju uža, bolje krojena i tamnijih boja.
 
Orlandi je također naglasio da se braća McDonald, koja su iz radničkog sloja i staromodnija, oblače samo u udobnu odjeću. „Nose udobne hlače, cipele, košulje i kravate,“ rekao je kostimograf. Zaposlenici McDonaldsa na sebi imaju tipičnu uniformu iz 1950.-tih te nose papirnate kape, bijele košulje i bolo kravate.
 
IDEMO JESTI VANI! – LOKACIJE I SNIMANJE
 
Film su počeli snimati 1. lipnja 2015. u Atlanti, Georgiji, gdje će ga snimati 34 dana, sve do 17.srpnja. Dodatno su kasnije snimali još dva dana u Novom Meksiku.
 
S obzirom da se radnja filma odvija uglavnom u Chicagu, Illinoisu i San Bernardinu, Kaliforniji, te u različitim restoranima Srednjeg zapada, jedan od najvećih izazova bio je pronaći odgovarajuće lokacije u Atlanti koje će moći dostojno zamijeniti lokacije prošlih vremena. Međutim, u samoj Atlanti, njezinoj okolici i obližnjim gradićima poput Newnana, Douglasvillea, Cantona, Griffina, Thomastona i Avondale Estatesa, pronašli su mnogo zgrada iz pedesetih godina dvadesetog stoljeća i okoliš koji je odgovarao onome što su tražili.
 
Na parkiralištu u ulici Church St. u centru gradića Douglasville sagradili su u stvarnoj veličini repliku starog McDonalds restorana iz 1950.-tih godina s legendarnim zlatnim lukovima, koji je poslužio u filmu kao nekoliko restorana koji su prvi postali dio McDonalds lanca, u gradovima poput Schaumburg, Waukegan, Minneapolis, Phoenix. Pomoću filmske čarolije, ono što je prvotno bilo parkiralište koje je pripadalo lokalnoj crkvi i policiji pretvorilo su McDonalds iz 1954. godine. Tijekom snimanja set je postao popularna atrakcija građanima Douglasvillea koji su bili oduševljeni što imaju realistični i povijesni McDonalds u svom gradu. Nažalost, čim je film bio snimljen morali su srušiti set.
 
Sa Corenblithom surađivala je i scenografkinja Susan Benjamin koja je bila odgovorna za to da napuni prazne setove namještajem i ukrasima koji su odgovarali povijesnom razdoblju. Pretvarala je setove u prave McDonalds restorane – s autentičnim kuhinjskim elementima, štednjacima, pećnicama i blagajnama. Benjamin je u sve setove i u sve četiri godine u koje je smješten film – 1954., 1957., 1961. i 1970., unijela duh prošlih vremena.
 
Snimanje su završili u studiju EUE/Screen Gems u Atlanti, gdje su sagradili interijere ureda braće McDonald u San Bernardinu, Krocove urede u Prince Castle Sales i Franchise Realty Corp. te kasnije u korporaciji McDonalds kad ju je Ray preuzeo u svoje ruke.