Prizivanja 2

Nadnaravni triler u režiji Jamesa Wana opet nam predstavlja slučaj iz arhive slavnih lovaca na natprirodno Eda i Lorraine Warren.
U glavnim ulogama ponovo gledamo Veru Farmigu (Up In the Air) i Patricka Wilsona kao Lorraine i Eda Warrena, a mjesto radnje je sjeverni London gdje samohrana majka brine o četvero djece sama u kući opsjednutoj zlim duhovima.
Prizivanja je po otvaranju bio najuspješniji film strave svih vremena, a zaradio je više od 319 milijuna dolara i danas ostaje drugi originalni film strave po zaradi svih vremena nakon slavnog klasika The Exorcist.
Ostatak postave čine Frances O’Connor kao majka, te Madison Wolfe, Lauren Esposito, Patrick McAuley i Benjamin Haigh u ulogama djece, a tu su i Maria Doyle Kennedy, Simon Delaney, Franka Potente i Simon McBurney.
Scenarij potpisuju Chad Hayes, Carey W. Hayes, James Wan i David Leslie Johnson, a autori predloška su Chad Hayes, Carey W. Hayes i James Wan.  Peter Safran i Rob Cowan te Wan su producenti. Izvršni producenti su Toby Emmerich, Richard Brener, Walter Hamada i Dave Neustadter.
Fotografiju potpisuju Don Burgess (Forrest Gump, 42), a dizajn produkcije Julie Berghoff, dok je montažer Kirk Morri. Kostimografkinja je Kristin M. Burke i skladatelj Joseph Bishara.
 
O PRODUKCIJI
 
 
Prije početka snimanja velečasni Steven Sanchez iz Albuquerquea blagoslovio je postavu i ekipu kao i lokaciju snimanja. Ništa nije prepušteno slučaju i tek je tad počelo snimanje.
Par se 1970. borio s prisutnošću koja je opsjedala osamljenu farmu u Harrisvilleu, u Rhode Islandu, i priču o tome smo gledali u prvom nastavku Prizivanja. Slijedio je Amityville, najslavniji slučaj njihove karijere, koji ih je zamalo uništio. Scenarist/redatelj/producent James Wan opet priča zastrašujuću i stvarnu priču strave s kojom su se susreli istraživači paranormalnog Ed i Lorraine Warren u filmu Prizivanja 2. U ovom slučaju u pitanju je bila obitelj Hodgson u londonskom naselju Enfield. Ono što su mnogi smatrali izmišljotinom, postao je najdokumentiraniji slučaj u povijesti. 
„Sve što su prolazili Ed i Lorraine otkad smo ih upoznali vodilo je prema Enfieldu,” napominje Wan. „Enfield je jedan od najzagonetnijih i najstrašnijih slučajeva njihove karijere.  Ujedno je i jedan od najzanimljivijih, a posebno veza sa slučajem Amityville, čega se film isto dotiče.”
 
Producent Peter Safran osjećao je da je Enfieldski scenarij prirodni nastavak prvog filma, posebno jer se radi o „jednom od najpoznatijih primjera dokumentirane opsjednutosti nadnaravnim, ali i jer su okolnosti dopuštale drukčiji stil i atmosferu od one u prvom filmu.  Godina je 1977. i London je mjesto štrajka rudara i rađanja punk pokreta – to je sasvim novo okruženje za Warrenove.”
 
Još jedan jedinstveni moment u priči opisuje nam Rob Cowan: „ Ti su događaji praćeni skepsom. Je li se to doista događalo? Uključena je policija, novinari, fotografi…sve se s vremenom pretvorilo u cirkus, a čak je i trbuhozborac provjeravao mladu djevojku i način na koji govori.“
Prije dolaska Warrenovih obitelj Hodgson posjetila je njemačka parapsihologinja Anita Gregory, koju u filmu glumi Franka Potente, kao i britanski istraživač paranormalnog Maurice Grosse, kojeg glumi Simon McBurney. Warrenovi su ipak najviše impresionirali obitelj i najviše učinili za njih.  
 
„Kad su Ed i Lorraine došli osjetila sam utjehu, jer su nam došli pomoći,“ komentira Janet Hodgson Winter, žena koja je najviše propatila u obitelji Hodgson kao mlada djevojčica od samo 11 godina. Ona je i kao primarna žrtva opsjednutosti bila savjetnica za film.
Kako bi brojne događaje prilagodio filmu, Wan je radio sa scenaristima Chadom i Carey Hayes, i koji su se rado odazvali pozivu da posjete svijet Warrenovih, a jedan od suradnika bio je i David Leslie Johnson.
 
„Ovo mi je prvo iskustvo sa scenarijem temeljenim na istinitoj priči,“ komentira Johnson, koji je želio surađivati s Wanom već neko vrijeme. „Oduvijek sam ljubitelj filmova strave, ali posebno mi je zanimljivo što ovo ne samo da je istinit događaj, veće oko njega bilo i toliko publiciteta. Čak je i policija podnosila izvješća i ovo nije samo izolirani incident o kojem je informacije prenosila samo jedna obitelj.”
 
Lorraine Warren se i danas živo prisjeća osjećaja po dolasku u dom obitelji Hodgson i suočavanja s opasnošću koja je prijetila obitelji. „Vidjela sam da su djevojčice u dva kreveta. Onda su levitirale unakrsno u zraku i vrištale. Znala sam da im moram pomoći.“
Na početku filma Warrenovi su pozvani u Amityville gdje drže seansu kako bi vidjeti prisutnost.
 
Pozvani su kao stručnjaci da vide što se događa, a film počinje time i vidimo da odlaze u uvjerenju da se nešto strašno tamo događa. Postoji i slavna fotografija njihovog istraživačkog tima, koja prikazuje dječaka koji se naviruje s drugog kata, a koji je vjerojatno član obitelji  DeFeo ubijen prije mnogo godina baš u toj kući. U filmu vidimo koliko to muči Lorraine i koliko ju to nastavlja progoniti.
 
Wilson nikad nije imao priliku upoznati Eda Warrena, koji je preminuo 2006.: „Imao sam priliku družiti se s Lorraine i upoznati ga kroz njene oči i kroz Judy i Tonyja Speru – kćer i zeta.”
U prvom filmu Wilson je zaštitnički nastrojen, ali Wanu se svidjelo što su se sada uloge okrenule: „Lorraine je sada u strahu i zaštitnički nastrojena prema Edu i sviđa mi se ta dinamika i kako Patrick glumi tog neustrašivog tipa koji će učiniti sve kako bi zaštitio suprugu i pomogao toj obitelji.“  
 
Najveći strah roditelja je vidjeti svoje dijete kako pati. Još je gore ako je izvor boli neopisiv, nedokučiv i možda i nestvaran? Peggy Hodgson postalo je jasno da nešto zlokobno i neobjašnjivo muči Janet.  Jasno joj je i da je sama nemoćna protiv toga.
 
Frances O’Connor, koja glumi Peggy, komentira: „Ona je samohrana majka s četvero djece i živi u socijalnom stanu i njen život je težak. Peggy je toliko pod stresom da skoro da i ne primjećuje paranormalne događaje.“ Ubrzo stvari eskaliraju i morat će primijetiti da se nešto događa. „Jedne večeri suočena je s time izravno kad vrata ormara prelete sobu i udare u vrata i tada stvari kreću od lošeg prema gorem.“
 
Prije dolaska Warrenovih dom obitelji Hodgson privukao je već priličnu pozornost javnosti, ali i stručnjaka u području istraživanja paranormalnog. Jedna od njih bila je Anita Gregory, koja je bila skeptična oko cijele priče. Manje skeptičan bio je njen kolega Maurice Grosse. Bio je tu i fotograf lista Daily Mirror Graham Morris, koji je pratio priču za svoje novine.
 
Obitelj su tješili i pomagali joj susjedi Vic i Peggy Nottingham, koje u filmu glume Simon Delaney i Maria Doyle Kennedy, a stručnjake za paranormalno je na njihov slučaj upozorio svećenik, otac Gordon.      
U ovom slučaju bilo je manje neobičnih pojava nego kod snimanja prvog filma, pri čemu se misli na otvaranja vrata, nestajanje predmeta, pojave neobjašnjivoj sjena i neočekivanog gašenja svjetala.
 
Čak i u Londonu tijekom izbora glumaca nekoliko sastanaka prekinuto je neobičnim zvukovima grebanja za koje se činilo da dopiru od ispod poda nekadašnje stare viktorijanske  tiskare. Svi su ih pripisali miševima, mada suglasni da su malo preglasni za tako male glodavce. Možda je pas boravio u susjednoj prostoriji i nešto kopao? Nije ga bilo. Zanimljivo je da se isto nije više ponovilo nakon završetka odabira glumaca.
 
S obzirom da je tip kuće u kojoj je živjela obitelj Hodgson u Enfieldu vrlo skučen prostor, rekreiran je u studiju Warner Bros. Iz brojnih razloga filmaši su odlučili da neće snimati u pravoj kući u kojoj su se događaji odvijali, mada je na kraju izabrana slična kuća u istom mjestu. 
Za trajanja tih događaja česta je bila kiša, koja je naglašavala tipičnu londonsku atmosferu, pa se filmska ekipa potrudila to vjerno dočarati pomoću posebnog sustava vlaženja zraka i za stvaranje kiše.            
 
Prizivanja 2 je šesta suradnja skladatelja Josepha Bishare i Jamesa Wana, a Bishara je učio Patricka Wilsona svirati gitaru za scenu u kojoj obitelji svira Elvisovu pjesmu.
U filmu čujemo i dječji te muški zbor. Dječji zbor izvodi varijacije na Bisharin aranžman pjesme Crooked Man, koja je adaptacija engleske dječje pjesmice iz 19. stoljeća.  
Muški zbor, skoro u cijelosti sastavljen od basova i baritona s jednim tenorom bio je prvi element koji se manifestirao kao glas filma, uz proširene vokalizacije i šapate koji su istovremeno zlokobni i melodični. Bishara.
 
James Wan je majstor paranoje i poigravanja s univerzalnim strahovima, poput straha od mraka i samoće te od nepoznatog.
„Svi imamo strahove, a moj posao je povezati ih u kolektivno podsvjesno i u naše najveće strahove, a u ovom slučaju radi se o neobjašnjivom – demonima, opsjednutosti, progonjenosti. To se istinski događa i time je strašnije. Meni je strava kreativni žanr i možete u njemu sve…samo ako pošteno preplašite gledatelje!“