Pobješnjeli Max: Divlja cesta

Dobitnik nagrade Oscar u kategoriji:

Pobješnjeli Max: Divlja cesta

Od redatelja Georgea Millera, začetnika post-apokaliptičnog žanra i genijalca koji stoji iza legendarnog serijala Pobješnjeli Max dolazi nam novi film Pobješnjeli Max: Divlja cesta, koji nas vraća u svijet slavnog Cestovnog ratnika po imenu Max Rockatansky.
 
Progonjen turbulentnom prošlošću Pobješnjeli Max vjeruje da je najlakše preživjeti sam. Ipak će se stjecajem okolnosti priključiti skupini u bijegu pod vodstvom tzv. Imperatorice po imenu Furiosa.  Bježe iz Citadele koju tiranizira Immortan Joe, kojem je oduzeto nešto od neprocjenjive vrijednosti. U bijesu će pozvati sve svoje sljedbenike i članove bandi na nemilosrdni progon odmetnika i počet će visokooktanski rat.  
 
O PRODUKCIJI
 
Filmom Pobješnjeli Max: Divlja cesta George Miller nas uvodi u svijet koji je poludio i u kojem su ceste ratište. Upoznajemo ljepotu i kaos postapokaliptičnog svijeta koji je stvorio i slijedimo put tajanstvenog Cestovnog ratnika koji njime luta.
 
Miller je oduvijek zamišljao film koji je jedna velika potjera od početka do kraja: „Akcijske filmove zamišljam kao vizualnu glazbu, a ovaj film je nešto između ludog rock koncerta i opere i želim da gledatelji budu zalijepljeni za stolce i potpuno poneseni ludom vožnjom i likovima koji vode priču.“
 
Producent Doug Mitchell, koji s Millerom radi već 35 godina,  kaže da je cijeli proces nastanka filma bio jedna luda vožnja: „George je briljantno kreativan, ali ima i pragmatičnu stranu i samo ta kombinacija razmišljanja omogućuje nastanak projekta ovih razmjera, jer puno je tu komplikacija, ali i ludih trenutaka. Sve u svemu, bila je čast sudjelovati u ovom epskom putovanju.“  
 
Millerov put s ovim serijalom počinje sedamdesetih godina, kad je radio u hitnoj službi kao liječnik i zamislio priču o samotnjaku u svijetu lišenom svih pravila nakon kolapsa društvenog poretka, teroriziranog psihotičnim cestovnim bandama.  
 
Miller: „Uvijek me fascinirala evolucija društva i kako se događaju inspirativne i uznemirujuće stvari, ovisno o vremenu. Oduzmemo li strukturu modernog društva, ulazimo u svijet koji je vrlo elementaran, ogoljen i tu su priče koje su na razini alegorije.“
 
Sa skromnim budžetom, hrpom motora i automobila i mladim nepoznatim glumcem Melom Gibsonom u glavnoj ulozi, Miller je snimio film na pustim cestama oko Melbournea u Australiji i ulovio sirovu energiju kataklizmičkog svijeta u kojem stvarni ljudi voze stvarne automobile stvarnim brzinama uz pregršt kaskaderskih vratolomija. Nastao je Pobješnjeli Max, koji je došao pred gledatelje 1979. i postao dio moderne kulture. Slijedili su nastavci Pobješnjeli Max 2: Cestovni ratnik i Pobješnjeli Max 3: Thunderdome.
 
Miller objašnjava: „Jedna od ideja koja je bila značajna za prvi film i ovaj novi je Alfred Hitchcockovo gledanje na snimanje filmova koje se može gledati bilo gdje u svijetu bez titlova. Nastojite učiniti ono što radi kvalitetna glazba. Neovisno o raspoloženju, ona vas vodi izvan svega i sama po sebi je iskustvo i stvara doživljaj. To pokušavamo postići s ovim filmovima.”
 
U glavnoj ulozi je Tom Hardy kao Max Rockatansky: „George je takoreći stvorio postapokalipsu kako ju vidimo u filmovima i igricama. To je njegov svijet i on i dalje stvara u njemu. Njegova mašta je fantastična i kao da i niste u filmu, već u njegovoj glavi.“  
 
Charlize Theron je novi lik, Imperatorica Furiosa: „George je ponovo osmislio svijet koji voli i svatko je u njemu dobrodošao i može osjetiti nešto spektakularno. Ovo je i film za nove generacije koje nisu odrasle uz  serijal Pobješnjeli Max. To je posebna ljepota ovog filma.’”
 
Nicholas Hoult je War Boy Nux i dio je te generacije. „Kod Georgea je nevjerojatno da može stvoriti nešto tako veliko, ali intimno. Toliko je mašte u svakom detalju i sve je promišljeno na način da znate sve što treba o svakom liku i njegovoj okolini.“  
 
Pobješnjeli Max: Divlja cesta je pothvat koji je uključivao rad na svim kontinentima i koji je trajao dulje od desetljeća.  Stotine umjetnika dizajniralo je autentični svijet, a korištene su tisuće rekvizita i kostima.  Logistički pothvat bez presedana uključivao je izgradnju 150 ručno slaganih vozila koja su vožena pustinjama Namibije u snimanju koje je trajalo 120 dana.  
Theron komentira: „Nismo disali šest mjeseci sve dok nismo dovršili snimanje, ali upravo je nešto ovako izazovno i veliko Georgeova specijalnost i on vidi mogućnosti gdje drugi ne vide.“
„Svijet filma Pobješnjeli Max je naglašen, ali to nije fantastika. Ovaj film bio je prilika za uporabu najnovijih tehnologija i mogli smo montirati kamere gdje to prije nije bilo moguće,” objašnjava Miller.
 
BUDUĆNOST PRIPADA POBJEŠNJELIMA
 
Prošlo je 45 godina od propasti civilizacije.  Nema vladavine prava, struje, vode ni milosti. U filmu Pobješnjeli Max: Divlja cesta civilizacija je tek sjećanje nekolicine. Najveće svjetske ekonomije doživjele su potpuni slom, obalni gradovi više ne postoje, a u ratu za vodu i gorivo hrane je malo, dok je zrak otrovan. Preostali ljudi lutaju u divljim plemenima ili se drže kakve takve nade u opstanak u podnožju Citadele, utvrde koja se proteže mrežom špilja, gdje se voda crpi iz jedinog izvora u prostranstvu koje se prostire miljama. Kontrolom resursa Citadela kontrolira Pustopoljinu, te mijenja vodu za municiju i gorivo.
 
Miller: „U distopijskoj budućnosti zapravo odlazite u svijet nalik srednjevjekovnoj prošlosti. Ljudi su svedeni na puko preživljavanje. Nema časti, empatije ni suosjećanja. Hijerarhija je jasna, moćni su puno iznad nemoćnih i iznad morala i u tom svijetu živi Max, koji jednostavno pokušava pobjeći od svojih demona.”
 
Hardy je imao samo šest tjedana kad je nastao prvi film, ali s godinama se upoznao sa serijalom. Njegov zadatak bio je nanovo stvoriti lik.  „Melov Max je ikona, kultni lik, ali za ovaj film trebao je novi Max. Predložak je briljantan i velika mi je čast bila igrati ovu ulogu.“ Glumac se ipak obratio Gibsonu za svojevrsni blagoslov: „ Ručali smo i bilo je dobro i predao mi je štafetu.“
 
Max Rockatansky je veteran pustinjskog rata i posjeduje vještine preživljavanja, a s vremenom je naučio da osjećaji u surovom svijetu samo vode u tugu. „Max bi samo htio doći kući, ali kuće nema. Nema ničeg osim tišine boli i uništenja. Svijet više ne poznaje čovječnost za kojom on vene. U tom svijetu ljudski odnosi imaju cijenu. Vidio je grozote i sve do čega mu je bilo stalo više ne postoji. No on nije spreman umrijeti dok ne istjera dovoljno pravde za sve što mu je oduzeto,“ objašnjava Hardy.
 
U Citadeli upoznajemo Furiosu čiji će bijes započeti rat.  Ona je ratnica u svijetu u kojem su žene ropkinje. Redatelj komentira kako je Theron uvjerljivo dočarala svoju borbu: „Charlize je vrlo jaka žena i to ne samo fizički, već i mentalno. Istovremeno ne skriva ranjivost. To nije maska. Ona je žena, ali ne radi ustupke. Njen je život bio pun boli i tuge, ali nema vremena za osvrtanje i ona mora naprijed i biti čvrsta, a Charlize je strastvena i iskusna glumica koja to može odglumiti bez straha.”
 
U liku Furiose, Theron vidi alfa ženu kakva još nije viđena u akcijskim filmovima: „Kad mi je George rekao da želi stvoriti Cestovnu ratnicu koja je ravnopravna Maxu, povjerovala sam mu i nije me iznevjerio.”
 
Glavni negativac u filmu je Immortan Joe. Izvor njegove moći je jedina voda u pustinji - Aqua Cola. To je ujedno i jedna od jedinih pravih valuta u Pustopoljini i nju koristi za nabavku goriva i municije te za držanje u pokornosti masa koje su gladne i bolesne.
 
U najsigurnijem dijelu Citadele Immortan zarobljenima drži pet supruga. Zna da nema šanse očuvati vlast u obitelji s dva preživjela sina, jer Rictus Erectus, kojeg glumi Nathan Jones, je dijete u tijelu grdosije, dok je Corpus Colossus, Quentin Kenihan, zreli intelekt zarobljen u tijelu djeteta. Zato u zarobljeništvu drži mlade djevojke koje mu imaju dati potomka i nasljednika. Glumi ga Hugh Keays-Byrne. On je svoje Dječake rata uvjerio da je besmrtnik koji se vratio da ih povede u ratnički raj  Valhallu te se zato bore u vjerskom zanosu. Druga religija su im čelik i motori V-8 i oni brinu o njegovoj armadi u Citadeli i iz Banke krvi produljuju svoje poluživote.
 
Nicholas Hoult je Nux. On je postigao maksimum koji jedan War Boy može – on je vozač.  „Svi su potrošni u ovoj priči, a u Nuxu ipak vidimo drskost mladosti i mada mu je život prilično jadan i zna da neće dugo, sposoban je veseliti se, a Nick ima tu energiju. On je divan glumac, jako discipliniran, jak i izuzetno zabavan. Nick odiše mladenačkom energijom i to je baš i kakav je njegov lik,” objašnjava Miller.
 
Pet supruga izabrano je od strane direktora castinga i redatelja, koji su vidjeli Pet supruga kao melodiju i htjeli ansambl takav da je svaka poput druge note. Angharad, prvu među suprugama, glumi model i glumica Rosie Huntington-Whiteley, dok ostalih četiri glume Riley Keogh, Zoë Kravitz, Courtney Eaton i Abbey Lee.
 
Kad Immortan ostane bez onog najvrjednijeg i odluči učiniti sve da to vrati, Max će se uključiti u borbu. „U toj maloj skupini kojoj će se priključiti, Max će primijetiti vezu među ljudima koji očito rade nešto bitno i to mu dopušta da se malo odmori od svojih misli,“ kaže Hardy.  „U svijetu u kojem je opstanak sve i nemate se za što uloviti, trenuci ljudskosti nešto su iznimno dirljivo i duboko.“
 
„Vidjet ćemo Maxovu evoluciju u plemenitijeg, pouzdanijeg čovjeka,“ kaže Miller.  „Vidimo boljeg njega i kakav bi mogao biti. To je nešto što je Furiosa već postigla i našla u sebi. zajedno će naći način da se suprotstave kaosu svijeta i nađu svojevrsni put do iskupljenja.“  
 
POVRATAK LEGENDE
 
Umjesto da napiše scenarij, Miller je odlučio kontaktirati Brendana McCarthyja, umjetnika i autora stripova i animatora koji mu je godinama slao svoje radove i počela je suradnja na konceptualnoj viziji, da bi na kraju Miller pitao zapanjenog obožavatelja da s njime sudjeluje u pisanju scenarija.
 
McCarthy se nemalo iznenadio i nakon što se uvjerio da Miller zna da nikad nije pisao scenarij za ovako velik film, pristao je, a ubrzo su im se pridružili  Peter Pound i Mark Sexton. Filmaši su od samog početka smišljali što žele da bude drukčije u filmu Pobješnjeli Max: Divlja cesta i najviše su se isticala ranija ograničenja u snimanju vozila i scena u pokretu,  pa je nastao plan da se na to stavi naglasak i nastao je terenac s V-8 motorom s kamerom na kranu sa žiroskopom, što je omogućilo snimanje svih kutova i scena iz svih smjerova. 
 
Kako je u Pustopoljini manje uvijek više, a Gibson i njegovi suradnici su radili na tome da se sve može prepoznati i da se može vidjeti kronologija propadanja, filmaši su se upustili u stvaranje povijesti, hijerarhije, sustava vjerovanja i resursa svakog od raznih plemena koja vidimo u filmu. Na taj je način detaljno razrađen njihov govor, držanje, maske, plemenska obilježja, kostimi, alati, oružje i vozila i to sve je napravljeno do najmanjih detalja.
 
„Ovo je poput slobodnog pada u srednjevjekovnu verziju svijeta, pa smo pretpostavili da je sve polarizirano, fundamentalistički i sirovo zbog manjka resursa i svega što je ljudima potrebno za život. Zato i najmanji predmet ima neku vrijednost, ako je iskoristiv na bilo koji način i to smo koristili i pri izradi rekvizita, vozila i svih predmeta na način da sve odiše idejom svijeta u propadanju,“ objašnjava Gibson. 
 
U brojnim scenama akcije koje se odvijaju u Pustopoljini sudjelovalo je čak 150 kaskadera, a s obzirom na opseg projekta i zahtjevnost nekih scena, neki su dobili uloge i zapravo su odradili cijelo snimanje.  
 
Za lokacije, nakon što su proputovali pola planete, filmaši su se vratili u Australiju gdje su namjeravali snimati, no dogodila su se dva nevremena s rekordnim padalinama i to više nije bilo moguće, pa se nastavila potraga za mjestom gdje nema opasnosti da se dogodi nešto slično i odabrana je Namibija i filmska je ekipa sve, uključujući 150 vozila, prebacila s istočne obale Australije na zapadnu obalu Afrike. I dok je Pustopoljina zapravo pustinja u Namibiji, Gibson je za Citadelu koristio niz setova izgrađenih u Namibiji, Sydneyu i Cape Townu u Južnoafričkoj Republici. 
 
„Povijesno uvijek su postojale citadele i to je uvijek u teškim vremenima bio posljednji bastion, pa smo i stvorili ustroj koji je hijerarhijski vertikalan i nalik fašističkom feudalizmu,“ dodaje Gibson.
 
NABRIJANI BIJES
 
Skoro 150 automobila, kamiona i motora posebno su izrađeni za film Pobješnjeli Max: Divlja cesta i poput likova su u filmu. Neki su rezultat mašte ljubitelja motora i automobila Petera Pounda, dok su svi izašli iz radionice Colina Gibsona. Dizajnirani su na način da se uklapaju u priču i da mogu izdržati mjesece vožnje u teškim pustinjskim uvjetima.
 
„Tehnički pustinja znači logističke probleme – pregrijavanje, habanje ovjesa, začepljenje aspiratora i sl. i upravo je borba sa svim tim izazovima dodala ljepotu i divljenje čistoj fizici akcijskih scena koje se odvijaju u oblacima prašine i pijeska s vozilima koja naprosto lete zrakom,” zadovoljno će Gibson.
 
Najveća zvijezda među vozilima je slavni Interceptor, vozilo koje je zaštitni znak Cestovnog ratnika – crni 1974 XB Ford Falcon Coupe.  „U vesternima kauboji imaju najdražeg konja, a ovdje Max ima svoj Interceptor,” objašnjava Miller. 
 
Interceptor je, baš kao i Max, istrošeni ranjenik i lutalica Pustopoljinom na kojem se vide tragovi prošlosti.  Gibson: „On je legenda u jarku, hrđav i raskliman s previše popravaka iza sebe i premalo originalnih dijelova u sebi. “
 
U Citadeli će ga obnoviti i vratit će se još jači i ubojitiji i ekstremniji u svakom pogledu. Miller: „Interceptor je sav crn, no poliran će postati matirano srebrni i dodano mu je oružje i strašan motor.“
 
Ipak, najvrjednije vozilo ima Furiosa i to je njen tzv. War Rig, strašan stroj pun šiljaka i kostura koje unosi strah gdje god se pojavi. Vozilo je zamislio Peter Pound i podloga mu je čehoslovačka Tatra te Chev Fleetmaster. Ima pogon na šest kotača, a pogone ga dva V8 motora i s brojnim dodacima zavarenima na osnovu, fiksnim i pomičnim, rezultat je doista impresivan.
 
Uz njih, brojna su druga vozila koja možemo vidjeti, a koja su posebno prilagođena za film, pa su tako među njima Cadillac Devilles (1959.) tj. dva takva prepolovljena i zavarena, pa je tu jedva prepoznatljivi Chevrolet coupe, pa kamion Fargo (1940.), brojni motocikli marke Yamaha, produljena limuzina marke Mercedes, Volkswagen ili slavna Buba i brojni drugi poznati modeli. 
 
KONAČNA POTJERA
 
Pobješnjeli Max: Divlja cesta petnaest je godina bio samo ideja i do kraja snimanja ista ta ideja pretvorena je u 400 sati snimki. Kako bi isto sažeo u 110 minuta najčišće akcije, Miller  se obratio dugogodišnjoj suradnici, montažerki Margaret Sixel kako bi, prema njegovim riječima: „ Stvorila vremenske dimenzije i sve dijelove spojila u jedinstveno iskustvo za istinski doživljaj.“
 
Za usklađivanje materijala snimljenog u Namibiji i redateljeve vizije Pustopoljine, Miller se obratio Ericu Whippu te Chrisu Jenkinsu i Greggu Rudloffu, a za zvuk je zaslužan producent i glazbenik Tom Holkenborg poznatiji kao Junkie XL.
  
Miller je već dugo obožavatelj eksperimentalne glazbe koju stvara Junkie XL, koji je odmah znao da će ovo biti nešto posebno: „Kad gledate film u svijetu ste koji je potpuno poludio i znao sam da ovo neće biti glazba za standardni akcijski film i da mora biti potpuno nova i odgovarati vizualnom doživljaju, nešto poput moderne opere.“
 
Miller na kraju dodaje: „ Film ne postoji bez publike, on nije na disku ili u konzervi, već je u kinu i oživljava kad se mi kao gledatelji poistovjećujemo sa strancima i predajemo se radnji. To je podijeljeno iskustvo i samo tako znamo što smo napravili. Nadam se da će gledatelji u njemu naći nešto svojega i da će film imati neko značenje za njih.“