| IZVORNO IME: Les vacances du Petit Nicolas |
| REDATELJ: Laurent Tirard | ŽANR: komedija, obiteljski |
| ULOGE: Matheo Boisselier, Valerie Lemerciere, Cad Meras |
| TRAJANJE FILMA: 97 min | GODINA: 2014 | DRŽAVA: Francuska | PLAKAT FILMA |
| POČETAK PRIKAZIVANJA: 28.08.2014 |
SADRŽAJ FILMA: |
| Nicolas je sretno dijete, jedinac kojeg vole roditelji i obožava baka. Tijekom školskih praznika obitelj otputuje na odmor na more. Nicolas će u novoj okolini pronaći nove prijatelje za igru, a njegovi roditelji odmor će shvatiti na potpuno drugačiji način….
VIŠE Nicolas na praznicima Kraj je školske godine. Konačno su počeli željno očekivani praznici. Mali Nicolas, njegovi roditelji i baka kreću na more i smještaju se u hotel Beau-Rivage. Na plaži, Nicolas upoznaje nove prijatelje: tu je Ben koji nije na praznicima već živi tu, Freddy koji stalno jede sve šta mu padne šaka, pa čak i sirovu ribu. Zatim tu je i Jocky koji smiješno govori jer je Englez, cendravi Crispin, te Christopher koji stalno mora biti u pravu i svima ide na živce. Nicolas upoznaje i Elizabeth, malu djevojčicu koja ga svugdje prati širom otvorenih očiju. "Kako su samo slatki njih dvoje, je l se to čuju svadbena zvona?", bockali su odrasli. Nicolas je u panici! Srećom, ima prijatelje koji će mu pomoći, ali ne bez nestašluka. Ovi praznici na plaži, u hotelu, u šumi, s prijateljima, s obitelji, čuvarom plaže i učiteljom plivanja za Nicolasa će biti nezaboravni. LAURENT TIRARD - INTERVJU Zbog čega ste se odlučili biti dio još jedne Nicolasove avanture? Priča o Nicolasu zamišljena je u više nastavaka, a nakon velikog uspjeha prvijenca bilo je logično snimiti nastavak. Tema praznika podsjetila me na filmove iz djetinjstva poput Mr Hulots Holidays ili Holiday Hotel. Uvidio sam da će nas ova tema odvesti u potpuno drugačiji svijet i probuditi u nama bezbrižnost koju smo osjećali na praznicima tijekom 50-ih i 60-ih godina. Upravo zbog toga sam želio ponovo biti dio toga. Snimanje prvog filma za mene je bilo snažno emotivno iskustvo koje je ostavilo neizbrisiv trag jer raditi s djecom je čarobno. Bio sam u strahu od mogućeg razočaranja, ali me je snažno privlačilo ponoviti cijelo iskustvo. Donio sam ispravnu odluku i ponovo istinski uživao. Koja je vaša veza s likom u filmu? Kao dijete sam čitao knjige i snažno se poistovjećivao s Nicolasom. Uspoređivao sam se s ovim dječakom koji na život gleda kroz prizmu mašte. Jeste li se ovaj put osjećali slobodnije prilikom pisanja scenarija? Prilikom pisanja scenarija za prvi film, Gregoire Vigneron (koscenarist) i ja smo osjećali odgovornost napisati adaptaciju koja će biti što vjernija izvorniku. Ovaj put smo imali manje materijala budući samo jedna knjiga opisuje ljeto koje Nicolas provodi na praznicima. To nam je dalo veću slobodu. Iskazali smo se i zadobili povjerenje Anne Goscinny, Jacquesa Sempea i gledatelja, pa smo ovaj put mogli biti slobodniji i maštovitiji. Koji su bili glavni izazovi ovaj put? Morali smo pronaći jedan zaplet i jednu glavnu temu u moru malih pričica u knjigama. No, pričanjem nekoliko priča paralelno - o Nicolasu i Elizabethi, njihovim roditeljima, odnosu Nicolasovog oca i njegovog šefa - mogli smo uključiti više narativnih tema nego u prvom filmu. U scenariju su prilično razrađeni odrasli likovi. Jel to bila svjesna odluka od početka? Ne baš… U prvom filmu smo smatrali da je neophodno dati odraslim likovima određenu važnost kako bismo privukli sve uzraste gledatelja. Raditi na tim likovima bilo je vrlo zabavno, posebno na liku majke koja je prikazana s puno humora. To smo željeli postići i u ovom filmu. Veoma ste skloni dvosmislenosti. Zašto? Kao gledatelju mi se jako svidjelo što je Pixar Studios u svojim uradcima poput filma Toy Story započeo novi trend. Prije njega je većina animiranih filmova bila namijenjena samo djeci. Današnji trend mi jako odgovara. Ja sam istovremeno i dijete i odrastao čovjek, stoga mi je lako biti na razini mlađe publike, a dvosmislenosti mi spontano naviru prilikom pisanja. Jeste li možda ubacili neku od svojih uspomena? U prvom filmu se nisam ustručavao. Film Le Petit Nicolas vrvi anegdotama iz mog djetinjstva. U ovom filmu sam želio odati počast filmovima uz koje sam odrastao, a koje potpisuju Tati, Kubrick, Bardot, Fellini, Hitchcock. Budući su mladi glumci iz prvog filma sada stariji morali ste organizirati novu audiciju za dječje uloge. Jel to bilo teško? Ne, petnaestak djece se prijavilo za glavnu ulogu pa odabir nije dugo trajao. Audicija za djecu je potpuno drugačija jer djeca tome pristupaju neopterećeno i spontana su. Kao kad okupite prijatelje na zajedničku igru. Uvijek se trudim učiniti im to iskustvo zabavnim raznim igrama i improvizacijama. Jako me to zabavlja i uvijek imam puno ideja. Kako usmjeravate djecu? Za razliku od odraslih, djeca ne moraju racionalizirati scenu - ako asimiliraju previše neće moći biti spontani i prirodni. Stoga morate komunicirati sa što manje riječi. Budući je sve što kažete važno, morate pronaći neki mali trik kojim ćete pomoći djetetu da zadrži svoju intuitivnu stranu kako bi se sve činilo kao igra. Jeste li tijekom rada na filmu imali na umu druge glumce osim Kada Merada i Valerie Lemercier? Ulogu talijanskog producenta namijenio sam Luci Zingarettiju s kojim sam s uživanjem surađivao na filmu Asterix and Obelix: In Britain 3D. U Italiji je poznat po ulogama u prilično mračnim filmovima, ali mislim da ima puno komičnog potencijala. Za ulogu bake imao sam na umu Bernadette Lafont koja je nažalost preminula tijekom snimanja, pa je ulogu preuzela njezina bliska kolegica Dominique Lavanant s kojom je glumila u filmu Paulette. Zašto otok Noirmoutier? Prije dvije godine kada sam rekao prijateljici da počinjem raditi na ovom filmu, ona mi je odmah predložila da ga snimim na francuskoj plaži Plage des Dames na kojoj nikada prije nisam bio. Kada je došlo vrijeme da potražimo odgovarajuće lokacije za snimanje, znali smo da to mora biti na obali Atlantskog oceana: poslali smo ljude da izvide sve od Normandije do Baskije. Jedna fotografija nam je privukla pozornost – bila je to plaža Plage des Dames! Sve je bilo savršeno – njezina veličina, oblik polumjeseca, mali hotel smješten iznad plaže, šuma uz plažu… sve je podsjećalo na djetinjstvo malog Nicolasa i bilo je jasno da tamo moramo snimati. Kakve su bile vaše upute u vezi sa scenografijom? U prvom filmu dominira crna i crvena boja, a u ovom nastavku žuta i plava. Nisam morao dijeliti previše uputa. Radim s istom ekipom i istim scenografom od filma Moliere i oni već znaju moj ukus po pitanju boja, materijala i dizajna i začas se možemo dogovoriti oko svega. To uvelike štedi vrijeme. Koje scene iz filma najradije pamtite? Bal pod maskama na kojem su svi imali kostime bio je čaroban i podsjetio me na moje djetinjstvo. Scena u kojoj djeca među sobom dodaju živu zmiju bila je jako smiješna jer su se zbilja dobro zabavljali. Spomenuo bih i scenu u kojoj razgovaraju otac i vlasnik štanda s osvježavajućim napitcima. Na papiru je to tek nekoliko rečenica, ali kada ih glumci izgovore dogodi se čarolija. Isto je sa scenom na tavanu kada Isabellin zastrašujući izraz lica u trenu opet postane šarmantan. Lako je napisati ovakvu scenu, ali ne možete prenijeti emociju ako nemate glumce koji je mogu dobro odigrati. Što vas je najviše usrećilo radeći na ovom filmu? Rad s djecom i mojom ekipom. Film je sniman u ozračju lakoće i bezbrižnosti. Snimali smo komediju s nogama u pijesku. Sve se činilo jednostavno i svi su bili sretni što sudjeluju. Često bih pomislio kako je ovako moralo izgledati i snimanje filmova 60-ih godina. Želite li nastaviti snimati filmove o malom Nicolasu? Bilo bi mi zadovoljstvo. No, nakon ova dva filma i adaptacije filma Asterix želio bih se prvo usredotočiti na jedan osobniji projekt. JEAN-JACQUES SEMPE - INTERVJU Kako je nastao lik Le Petit Nicolas? Krajem 60-ih godina radio sam tjedni humoristični crtež za belgijske novine Le Moustique, klasičnu ilustraciju malog dječaka. Jedan dan urednik je zatražio da smislim ime za tog dječaka. Kad sam išao k njemu primjetio sam oznaku za "Les Vins Nicolas" (Nicolasova vina), pa sam ga nazvao Nicolas. Kada je predložio da napravim strip o njemu, odbio sam. Rene Goscinny me je uvjerio da ga ipak napravim rekavši da bi Le Petit Nicolas mogao biti pravi lik iz crtića. Pozvao sam ga da mi se pridruži u avanturi. Sliči li Nicolas na vas kad ste bili dječak? On je kombinacija nekoliko djece. Ima ponešto mene i Renea u svakom dječaku u ekipi. No, mali Nicolas je zasigurno naslijedio moju mangupsku crtu. Zauzima li on posebno mjesto u vašem radu? On predstavlja našu mladost, moju i Reneovu. To je razdoblje za kojim sam neminovno nostalgičan. Kako objašnjavate njegovu dugovječnu popularnost? Ne mogu to objasniti, ali sretan sam što vidim da se djeca još uvijek mogu poistovjetiti s njim., unatoč tome što se sve mijenja. Jeste li bili iznenađeni uspjehom prvog filma? Sve me uvijek iznenađuje. Kada se moji crteži prodaju, kada se moje knjige prodaju, ja sam zapanjen. Nikada se ne naviknete na uspjeh. Za razliku od umjetnika na pozornici, mi ne vidimo svoju publiku pa je sve prilično apstraktno. Što vam se sviđa u radu Laurenta Tirarda? Prilično je strog i ne treba veliki budžet kao što je danas trend. On je starog kova i ta njegova suzdržanost mi se najviše sviđa. Baš zato sam se oduševio kada je predložio snimanje nastavka i dao mu odriješene ruke. Kakva je bila vaša reakcija kada ste pogledali nastavak? To je drugi svijet za mene, vrlo različit od crteža u našim knjigama. No, taj svijet je za mene kao autsajdera u filmskom poslu jako zanimljiv. Je li vam se činilo da gledate neki drugi lik, a ne svog malog Nicolasa? Nije, ali je to bio drugačiji pogled na njega i stvari općenito… Nicolas kojeg vidimo na ekranu je neodoljiv, a film je uspješan. Grafički svijet filma me uvijek iznenadi u usporedbi s crtežima. To je drugi svijet koji me zanima i koji me zabavlja. Stavljanje naglaska na određene boje je odlična ideja. Želite li da bude još nastavaka filma Le Petit Nicolas? Ako ih bude još to znači da postoji interes stoga, naravno, bilo bi mi jako drago! ANNE GOSCINNY - INTERVJU Zašto Vam se svidio ovaj projekt? Bilo je uzbudljivo vidjeti nastavak filma Le Petit Nicolas na velikom platnu nakon veoma visokog standarda i uspjeha koji je u kinima postigao prvi film. Obožavam nastavak Nicolas na praznicima. Bilo bi ludo odbiti projekt koji vam može omogućiti da posvjedočite tome kako se Nicolas snalazi izvan škole, na drugoj lokaciji, kako se ponaša na plaži s novim prijateljima. Jeste li bili iznenađeni uspjehom prvog filma? Nisam mogla ni zamisliti tako veliki uspjeh. Obožavala sam prvi film. Imala sam osjećaj da je svijet Sempea i mog oca vješto prenesen na platno. No morala bih biti jako umišljena da me ne zadivi takav uspjeh. Film je oduševio i djecu i njihove roditelje. Djeca bi odlučila da žele u kino, a roditeljima ne bi bilo dosadno gledati dječji film zajedno s njima. Što vam predstavlja film Le Petit Nicolas? Zauzima posebno mjesto u ostvarenjima mog oca. Često sam zamišljala da mi je kroz knjigu Le Petit Nicolas pričao o svom djetinjstvu. To su zasigurno njegove uspomene i poneka Jean-Jacquesa Sempea (ako se radi o sportovima i ljetnim kampovima). To nije bio slučaj s Asterixom ili Lucky Lukeom. Nismo svi bili Gali ili kauboji, ali smo zato svi bili djeca. Knjiga Le Petit Nicolas mi je posebno draga jer se moj otac mogao slobodnije izraziti i iskazati svoj talent bez strogih ograničenja oblačića iznad likova. Za razliku od stripa gdje vam pažnju prvo odvuku crteži, u knjizi riječi neposredno dopiru do vas, a Sempeove ilustracije prate tekst baš kao što riječi prate melodiju pjesme... Jeste li pratili pisanje scenarija? Uvijek pažljivo pratim pisanje scenarija. Osim osobne sklonosti pisanoj riječi, ja sam vlasnica autorskih prava na djela mog oca i ne želim da budu krivo interpretirana. No, s Laurentom Tirardom i Gregoireom Vigneronom sam se mogla opustiti jer im vjerujem. U svom radu oni su sjajni, jednostavni, odmjereni i jako duhoviti. Je li vam se neka njihova ideja činila apsurdnom? Sve se činilo sasvim prirodno. Ima jedna smiješna scena koju je mogao napisati i moj otac jer podsjeća na njegovu sklonost apsurdu. Na trenutke film kombinira stilove redatelja Tatija i Fellinija. Zašto vam se sviđa rad Laurenta Tirarda? Laurenta Tirarda sam otkrila pogledavši njegov prvijenac The Story of My Life. Film je duhovit, inteligentan, a određene nadrealističke scene odlično su se uklopile s načinom na koji sam doživljavala humor mog oca. Mislite li da bi i vaš otac bio zadovoljan njegovim radom? Kada je moj otac umro odlučila sam da neću govoriti o tome što bi on mislio ili rekao o nečemu jer nisam htjela biti pod utjecajem nekoga tko nažalost više ne može nešto reći ili misliti. To mi se činilo uzaludno. No, s obzirom na to kako sam doživjela svog oca, mislim da bi mu se Laurentov rad svidio. Kako ste se osjećali kad ste pogledali film? Osjećala sam neizmjernu i istinsku sreću… Mislim da je film jako duhovit, inteligentan i lijep. Kada sam izašla iz kina pomislila sam: “Upravo sam pogledala odličan film.“ Obožavam gledati filmove u kinu i odlazim kad god mogu. U ovom slučaju i gledateljica u meni i vlasnica autorskih prava bile su jednako oduševljene. Boje su jako važne u filmu, a vrijeme je tako sunčano da gotovo morate nositi sunčane naočale tijekom gledanja! Čini se kao da je Laurent Tirard ispunio bojom Sempeove crno bijele crteže. Što mislite o mogućem trećem nastavku filma? Laurentov rad je jako lijep i elegantan, no razumjela bih kad bi mi rekao da nakon jednog Asterixa i dva filma o Nicolasu želi istražiti neke druge svjetove. No, publika će nam sama reći želi li i treći nastavak filma o Nicolasu! |
Slažem se
