Kao i svako dijete šestogodišnji Antoine sanja o susretu s Djedom Mrazom. Velika želja jednog mu se dana i ostvari, kad se na njegovom balkonu bradom i kapom pojavi upravo on! No, simpatični djedica ne nosi vreću s poklonima, nego u nju trpa sve vrijedno na što naiđe.
VIŠEDjed Mraz i ja
Ove božićne noći šestogodišnji Antoine želi samo jedno: upoznati Djeda Mraza i voziti se u njegovim saonicama po zvjezdanome nebu...
Kad mu Djed Mraz kao čarolijom padne na balkon, Antoine je previše začuđen kako bi u njemu prepoznao zamaskiranog lopova koji pljačka stanove u bogatim kvartovima.
Unatoč svim naporima Djeda Mraza da se riješi odlučnog Antoinea, s vremenom će njih dvoje postati neobični partneri koji lutaju pariškim krovovima, svaki u potrazi za vlastitim snom...
RAZGOVOR S ALEXANDREOM COFFREOM
Što Vas je privuklo ovome filmu?
Odmah me podsjetio na to kako sam se osjećao kad sam s roditeljima išao u kino gledati filmove kao što su E.T., Goonies i Disneyjevi filmovi. Osim toga, pun je čarolije Božića! Kad sam čitao scenarij, kao da sam čitao dječju priču koju bih rado ispričao svojoj djeci prije spavanja, i upravo to me privuklo. Imao je sve sastojke za originalni film o Božiću, namijenjen i odraslima i djeci.
To je, sami ste to rekli, moderna bajka...
Da, to je komedija koja se poigrava s motivima Božića. Istovremeno je moderna priča, ali i poetična i po tome nalik bajci. Lopov je taj koji manipulira Antoineom kad je to potrebno i koji se poigrava običajima Božića i uvodi malenoga u bajkoviti svijet: pretvara se u pravog Djeda Mraza i daje klincu ime Lutin (Vilenjak), imenuje skitnicu Krampusom, a plesačicu agentom Djeda Mraza, te si čak dodijeli selo Djeda Mraza... Ali nikad ne naruši ugled Djeda Mraza, nikad ne pretjera. Moderna strana priče je u napretku likova, dvije usamljene i ranjene duše koje ne žele odrasti. Antoine nastavlja vjerovati u Djeda Mraza jer želi vjerovati da može posjetiti svog oca na njegovoj zvijezdi. Ali, kako bi mogao odrasti mora prihvatiti očevu smrt i odreći se dječjih vjerovanja. Djed Mraz pak bježi od svojih odgovornosti. Ova noć s Antoineom će ga natjerati unatoč svemu da postane otac i usmjeriti ga u pravom smjeru. Odrasla osoba će ispraviti prošlost, a dijete će si napokon moći zamisliti budućnost.
Sve to se odvija na posebno odabranoj podlozi i pod posebnim svjetlom...
Bilo mi je važno da se gledatelji užive u slijepu vjeru tog djeteta u lažnoga Djeda Mraza. Čarolija se odvija kroz oči Antoinea. Osvijetljeni Pariz postaje treći lik u filmu, dok Antoine otkriva nova mjesta i ljude koje ne poznaje. Grad omogućuje koherentnu naraciju i daje vizualni identitet filmu.
Priča se odvija tijekom noći, što daje filmu njegovu originalnost, ali je i otežavalo snimanje.
Tako je, nema nište čarobnije za dijete nego doživjeti čaroliju Božića! Uzbuđenje prije spavanja, sreća koju osjećaju dok misle na darove ispod bora, kao i čarolija same ideje da će možda navratiti Djed Mraz. Zato smo snimali noću, kako bi sačuvali tu čaroliju. Čak smo i u interijerima i studijima pazili na to da se čini kako se sve odvija noću. Da, bilo je zamorno tijekom tih 9 tjedana, ali se isplatilo.
Victor Cabal, taj izvanredni mali glumac, preuzeo je ulogu Antoinea...
Prije svega je bilo potrebno naći pravog malog glumca koji će moći odglumiti Antoinea. Bilo je to gotovo nemoguće: dijete između 5 i 7 godina koje je šarmantno, živahno, ali i talentirani glumac koji može izdržati snimanje od nekoliko tjedana. Naša direktorica castinga imala je priliku vidjeti na tisuće djece dok nije upoznala Victora i dok je nije zadivila njegova bogata mašta i vragolasti pogled. Pravi test je bio, naravno, kad smo ga upoznali s Taharom – vrlo brzo su se složili i povezali. Polagano su osmislili vlastite rituale, navike i Victor se vrlo lako uživio u svoju ulogu.
Tahar Rahim je postao lažni Djed Mraz.
Htjeli smo mladog glumca, jer bi bilo patetično gledati muškarca od 45 do 50 godina prerušenog u Djeda Mraza kako prepričava svoja loša iskustva malom djetetu. Drugačije doživljavate tridesetogodišnjaka za kojeg to postaje trenutak novog početka, novog života, nova prilika... Na početku ga vidimo samo kao lopova koji zatim ispod svoje maske otkrije dušu djeteta... Odmah sam se sjetio Tahara, a kad smo se sreli odmah smo se shvatili i povezali. Vrlo je aktivan i energičan u stvarnom svijetu, a kad se nasmiješi osvijetli mu se cijelo lice: idealan je Djed Mraz!
Film će izaći u kinima kad je gledateljima potrebno, zbog ove dugotrajne krize, vjerovati u svoje snove i u mogućnost novog početka...
Ako film izazove u odraslim i malim gledateljima taj jedinstven osjećaj koji budi čarolija Božića, onda smo uspjeli u svojoj nakani. Nadam se da će Djed Mraz i ja postati priča zbog koje će djeca maštati, a odrasli se prisjetiti svojih uspomena na prošle Božiće i snove. A bez snova nema ni novog početka. Scenarij je pročitao dječji psihijatar Olivier Tarragano koji nam je potvrdio naš pristup priči: Antoine i lažni Djed Mraz žive u svojim svjetovima mašte sve dok im njihova zajednička avantura ne omogući da se transformiraju i probude u novom i različitom svijetu koji je zasigurno bolji za svakog od njih.
U Vašim prethodnim filmovima, Une pure affaire i Le volcan, kao i u Djedu Mrazu i ja, pronalazimo temu obitelji koja se suočava s problemima i pokušava preporoditi...
Svaka obitelj ima manje ili veće probleme, dakle, ta tema se tiče svih nas. Volim se baviti temom obitelji, pogotovo kad mogu malo pomicati granice: zato jer se bavimo intimnim osjećajima i događajima, možemo se prepustiti ekscesima, iskrenosti, tabuima... U ovom filmu obrađujemo osjećaje djeteta koje je izgubilo oca i koji je upravo u procesu prijelaza iz maštovitog djetinjstva u racionalni pristup život. To jest, kako se razvija dobra duša koja se mora odreći svojih djetinjih vjerovanja kako bi mogla prihvatiti smrt svog oca.
Ovo je Vaš treći film u kino dvoranama. Planirate li već sljedeću pustolovinu?
Zasad ne. Želim vidjeti kako će čarolija Božića djelovati, a zatim ću uzeti malo vremena za sebe. Nastavljam tražiti priče koje nam omogućavaju da ispričamo emotivnu priču kroz smijeh. Čitam puno knjiga o odnosima roditelja i djece... Ali u jedno sam siguran – volio bih ponovno surađivati s Taharom.
RAZGOVOR S TAHAROM RAHIMOM
Jeste li izabrali ovaj film, nakon uspjeha u hitu Samba, zbog želje nastupiti u žanru u kojem nemate puno iskustva?
Možete čak reći da uopće nemam iskustva s ovim žanrom! Da, već dugo vremena želim snimiti komediju, ali većina komedija koje sam vidio me se nisu baš dojmile! Privukao me scenarij ovog filma, pogotovo jer se radi o priči koja nije česta u francuskim filmovima, sličan je engleskim buddy komedijama.
Izgledate vrlo opušteno u ovom filmu, za razliku od prethodnih uloga...
Ali u stvarnom životu ja sam takav, nasmijan! To je dio moje osobnosti koju sam htio iskoristiti za ovaj film. Volim mračnije likove i nastavit ću ih glumiti, ali povremeno je potrebno okušati se i u nečemu drugome.
Što Vas je privuklo ovome filmu, osim partnerstva s djetetom na koje ćemo se još kasnije vratiti?
Sviđa mi se što je moj lik zapravo utemeljen u komediji, ali i u potpunosti stvaran – veliko je dijete koje još nije zrela osoba i koje je postalo lopov kako bi vratilo svoje dugove. U njegovom odnosu prema Antoineu i u njihovim razgovorima otkriva se odrasla osoba koja je zadržala dječji pogled na svijet: netko tko kaže sve što misli! Ali tijekom filma mora odrasti i postati muškarac, pa čak i očinska figura. Upravo taj napredak lika me vrlo dodirnuo i u njemu sam doživio osobni izazov: biti uvjerljiv, osjećajan i zabavan istovremeno!
Jedna od privlačnosti filma je Vaš i Antoineov odnos, kao i to što će Vaš lik dobiti priliku odrasti i promijeniti svoj život...
Ovaj film je zapravo bajka... Naši likovi će si promijeniti živote, a kroz komediju vidimo kako će se te dvije osobe koje imaju različite sudbine susresti i zbog tog susreta promijeniti. U ovom filmu su u privremenoj fazi koja je samo prolazna etapa do novog života. Moj lik će shvatiti da mora prestati s glupostima i postati odgovoran, te otplatiti svoj dug društvu, ali ne boravkom u zatvoru. Antoine će prestati biti malo dijete i pomiriti se s time što više neće vidjeti svog oca.
Glede Antoinea, zapravo Victora Cabala – kako je bilo surađivati s tako mladim partnerom?
Nije jednostavno zadržati koncentraciju djeteta na setu! Ali Victor je posebno dijete, mali anđeo koji je posebno povezan sa svijetom oko njega. To je bilo vidljivo još kod castinga – uvijek je ostao autentičan. Vrlo je maštovit i odlično odgovara za ulogu Antoinea. Osjećao sam se kao da je u stvarnom životu uistinu sposoban pratiti Djeda Mraza do kraja svijeta! Ali, naravno, ima 7 godina i dijete je koje je potrebno stalno zabavljati. Unatoč svemu, vrlo je inteligentan i empatičan. Vrlo brzo smo se povezali i postali pravi prijatelji!
Morali ste prilagoditi svoj način glume?
Da, jer za snimanje komičnih scena potreban je određeni ritam, a Victor je mladi glumac: znao bi zaboraviti svoj tekst ili bi mu postalo dosadno. Morali smo mu pričati smiješne anegdote kako bi izazvali reakciju ili emociju koja nam je bila potrebna u toj sceni... Za mene je svaki dan na setu s njim bio drugačiji: trebalo je stalno prilagoditi se njegovom raspoloženju ili umoru, ali na kraju je to ipak bilo jedno osvježavajuće i zanimljivo iskustvo...
Kako je bilo snimati više fizički zahtjevne scene, recimo, na krovovima Pariza? Užitak ili teret?
Bilo mi je zabavno snimati te scene: pogotovo izvan stana! Ne možeš se svaki dan naći na pariškim krovovima, trebalo je to iskoristiti! Između snimanja, pogotovo noću, zapalio bih cigaretu i ostao na krovu kako bih uživao u pogledu zajedno s ostalim članovima ekipe. Bio je to egoističan užitak u kojem će, nadam se, uživati i gledatelji...
RAZGOVOR S VICTOROM CABALOM
Ispričaj nam kako si dobio ulogu Antoinea!
Moja baka je pročitala oglas u novinama da traže djecu koja bi glumila u filmu. Otac i majka su prihvatili da me odvedu na casting i tako sam se našao tamo sa svom tom djecom. Na kraju nas je ostalo samo dvoje, napravili smo testno snimanje i izabrali su mene!
Što ti se sviđa kod ove priče?
Kao prvo, pustolovina, obožavam pustolovine kao što su „Knjiga o džungli“. A ova priča me podsjetila na takve romane...
Spomenuo si pustolovine: kako ti se svidjelo snimati kaskaderske scene?
Svidjelo mi se, a i bio sam dobro osiguran. Najviše mi se ipak svidjelo snimati scenu u kojoj se spuštao po žici s balkon. Svi su bili zapanjeni i to me nasmijalo!
Što tebi predstavlja Djed Mraz?
Božić, poklone i radost. Snijeg, sreću i mrkve za jelene. Da ga sretnem pozdravio bih ga i postavio pitanja o Božiću, ispričao koje poklone bih želio dobiti, a kako ih ne bi zaboravio dao bih mu cijeli popis... A zatim bih mu ispričao i o filmu koji će izaći u kinima 10. prosinca i da ga može pogledati ako želi!
Jesi ispričao svim prijateljima u školi da si u filmu koji će uskoro biti u kinima?
Nisu dobro shvatili što to znači biti glumac. Misle kako sam samo išao gledati film! Ali učiteljica me je došla gledati kako snimam, a ravnateljica je rekla da će odvesti cijelu školu da pogledaju film u kinu. Tad će prijatelji shvatiti što sam napravio!
Kako je bilo snimati s Alexandrom i filmskom ekipom?
U početku me malo bilo strah, ali ubrzo sam mu počeo vjerovati i mislim da smo se dobro slagali. Mislim da je iskren, dobar i nadaren! Zapravo, dobio sam dva dobra prijatelja: Alexandrea i Tahara!
Kako je prošao susret s Taharom?
Nisam ga znao prije snimanja, ali kad sam ga upoznao shvatio sam da je dobra osoba. Brzo smo postali prijatelji! Imamo i svoj tajni pozdrav, jedan pita: „Tko je ovdje šef?“, a drugi odgovora: „Mi!“.
Čega ćeš se najviše sjećati?
Sve će mi ostati u lijepom sjećanju. A ostat će mi i klapa koju sam sakrio, to je moje blago.
|
