| Danny Collins (Al Pacino) ostarjeli je rocker koji ni u sedmom desetljeću ne odustaje od svog specifičnog načina života. Kada njegov menadžer (Chrisopher Plummer) otkrije slučajno pismo staro 40 godina koje Danny nikada nije primio, a čiji je autor John Lennon, osebujni glazbenik potpuno će promijeniti smjer te se ponovo zbližiti sa svojom obitelji,ali i pronaći pravu ljubav. VIŠE Danny Collins
Ostarjela rock zvijezda dobije pismo koje mu promijeni život i odluči otkriti kakav mu je život mogao biti. Inspirativna je to priča o neočekivanom drugom činu čiji je autor i redatelj Dan Fogelman.
Uživajući u slavi svojih hitova s vrhunca karijere pjevač Danny Collins (Al Pacino) naizgled ima sve - novac, slavu, novu zaručnicu i arene prepune obožavatelja. No, godine teškog života, neuspjelih veza i beskrajnog izvođenja istih pjesama iz večeri u večer počele su se odražavati na ovom, nekoć divljem rockeru.
Stoga kad mu njegov dugogodišnji menadžer (Christopher Plummer) pokaže pismo koje mu je 40 godina ranije napisao John Lennon, a koje mu nikad nije bilo uručeno, Danny odluči poslušati savjet svojeg idola i slijediti svoje srce. Otkaže rasprodanu turneju i odsjedne u hotelu gradića u New Jerseyu ne bi li pokušao ponovno pronaći svoju ljubav prema glazbi i obitelj koju je napustio na svojem uzletu prema zvijezdama.
Film Danny Collins inspiriran je istinitom pričom i donosi nam devet pjesama čiji je autor John Lennon te originalne skladbe glazbenika kao što su Ryan Adams, Don Was, Cairan Gribbin i Greg Agar. Film je prema vlastitom scenariju režirao Dan Fogelman (Crazy, Stupid, Love; Last Vegas). U filmu glume Al Pacino (The Godfather, Scent of a Woman), Annette Bening (The Kids Are All Right, American Beauty), Jennifer Garner (Men, Women and Children, Juno), Bobby Cannavale (Blue Jasmine, “Boardwalk Empire”) i Christopher Plummer (Beginners, The Girl with the Dragon Tattoo). Producenti filma su Jessie Nelson (I Am Sam; Corina, Corina) i Nimitt Mankad (Captain Fantastic, Trumbo). Direktor fotografije je Steve Yedlin (Looper, Brick), montažerka Julie Monroe (Mud, The Patriot), a scenograf Dan Bishop (“Mad Men,” A Single Man). Originalnu glazbu skladali su Theodore Shapiro i Ryan Adams. Izvršni producenti filma su Denise Di Novi (Crazy, Stupid, Love; Edward Scissorhands), Shivani Rawat (Captain Fantastic, Trumbo), Declan Baldwin (Adventureland, Far from Heaven) i Monica Levinson (Borat, Zoolander).
O PRODUKCIJI
Prije nekoliko godina scenarist, producent i redatelj Dan Fogelman čuo je nevjerojatnu priču koja mu je zaokupila pažnju. 1971. godine mladi je glazbenik Steve Tilston objavio svoj uspješan prvi album “An Acoustic Confusion”. Tijekom intervjua za manji glazbeni časopis Zig Zag reporter ga je pitao hoće li slava utjecati na njegovu glazbu, a Tilston je odgovorio da hoće i to uvelike.
Tijekom sljedeća četiri desetljeća Tilston je postao slavan i ostao je vjeran samome sebi. 2005. godine obratio mu se kolekcionar koji je kupio pismo adresirano na ime Steve Tilston i želio provjeriti njegovu autentičnost. Pismo je napisao jedan od Tilstonovih heroja - John Lennon koji je, kako se čini, pročitao intervju i želio uvjeriti Tilstona da čovjek može postati bogat i slavan, ali ipak ostati vjeran sebi riječima „Bogatstvo ne mijenja naša iskustva u načinu razmišljanja.“ Tilston kaže da je pismo bilo prijateljsko i završilo s pitanjem „Što kažeš na to?“ i brojem njegova kućnog telefona.
Fogelman se upitao kako bi kontakt s Lennonom utjecao na Tilstonovu karijeru. Odlučio je pronaći ga i saznati što on misli. Tilston danas kaže: „Tko bi znao. Život je pun pitanja što bi bilo kad bi bilo. Bilo bi fascinantno upoznati ga. Možda bismo se sprijateljili. Ili mu se ne bih bio svidio, pa bi mi zalupio vrata.“
Fogelman kaže da ga je vlastita mašta ipak tjerala na razmišljanje o tome što se moglo dogoditi, „što da je postao silno slavan i silno bogat i silno nesretan? To se događa našem protagonistu na početku filma. Danny Collins postao je mega-zvijezda jednim od prvih hitova, a za rođendan dobije pismo zbog kojeg počne preispitivati svoj život. Svoj hit “Hey Baby Doll” morao je pjevati 40 godina na svakom nastupu. Nevjerojatno je depresivan, nema inspiracije, no nakon što dobije pismo počinje se mijenjati.“
Fogelman nastavlja: „Od početka sam u toj ulozi zamišljao Ala Pacina. Imao sam nevjerojatnu sreću što sam mu uspio dostaviti scenarij i što ga je on pročitao. U to je vrijeme glumio na Broadwayu u Mletačkom trgovcu. Upoznali smo se i ubrzo sam ga počeo uvjeravati da mi povjeri režiranje iako nikad ništa nisam režirao. Ali, poznavao je moje ranije scenarije i odlučio je pridružiti mi se. Prepravio sam ulogu da čim više odgovara njemu kao glumcu. Al voli odgledati prvu montažu filma sam u kinu. Nikoga osim njega. Čekanje je bila prava agonija, a zatim sad od njega dobio predivnu e-mail poruku. Rekao je da je završna scena bila takva da je prvi put u životu plakao gledajući vlastiti film.
Fogelman kaže da mu je jedan od ciljeva bio snimiti film kakve i sam voli gledati: „To je film za odrasle koji će vas nasmijati, a možda malo i rasplakati. Svaka scena, čak i najteža, ima trenutke humora. Volim vidjeti ljude koji dobiju drugu šansu. Takvi se filmovi danas sve rjeđe snimaju.“
DANNY I NJEGOVA OBITELJ
Fogelman je dobio zavidnu ulogu redatelja-debitanta filma čiji glumci uključuju dva dobitnika Oscara, jednog dobitnika Zlatnog globusa, glumca koji je dvaput bio nominiran za Oscara i jednoga koji je bio nominiran za Emmy. On nabraja: „Al Pacino, Annette Bening, Christopher Plummer. Jennifer Garner. Bobby Cannavale. To su najdraži ljudi koje sam ikad upoznao. Uživam u njihovom društvu. Svi su ludi za kazalištem. Izašli bismo na večeru i oni su razgovarali samo o kazalištu. Al i Chris i Annette i Bobby stalno su na pozornici. Jen je karijeru počela u njujorškom kazalištu. Želite li saznati što se zapravo događa na ludim večerama u Hollywoodu? Razgovara se o Shakespeareu.”
Tijekom snimanja filma vikende su provodili u Pacinovom dvorištu razrađujući scene za sljedeće tjedne. Fogelman kaže: „Al je ikona. Ali zapravo je nježna, brižna duša. I voli svoj posao. To se osjeti, mijenja cijelu atmosferu na setu.“
Cannavale i Pacino su upravo završili sezonu Glengarry Glen Ross na Broadwayu, dramu Davida Mameta koja je dobila nagrade Pulitzer i Tony. Cannavale kaže: „Svaki glumac moje generacije obožava Pacina, on nam je uzor. Imao sam čast glumiti s njim u kazalištu, a sad zajedno snimamo film. On je majstor suptilnosti i dubine.“
Fogelman zaključuje: „Tajna uspjeha je okupiti njih petero, raditi s ljudima koji su toliko osjećajni i zabavni i puni podrške - to je neusporedivo. Ne možete hodati po žici bez povjerenja i vjere u ljude koji ju drže.“
PJEVAČ I PJESMA
U filmu se čuju dvije pjesme koje su iznimno važne za Dannya, a obje su skladane posebno za ovaj film. Fogelman kaže: „Prva pjesma je Dannyeva himna - ‘Hey Baby Doll’. Predivna je to pjesma čiji su autori Ciaran Gribbin i Greg Agar. Uvuče vam se u uho i ne možete ju prestati pjevati. Al ju nije mogao prestati pjevati. Cijela naša ekipa pjevala ju je bez prestanka. Danny ju je pjevao tijekom cijele svoje karijere, a i njegova publika. Ta ga je pjesma obilježila. Al ju je otpjevao u legendarnom Greek Theater (Los Angeles), u pauzi koncerta Chicaga. To je bilo sjajno, jer nismo morali snimati pred groznim zelenim zaslonom. Kamere smo postavili posvuda, a najviše smo se bojali da će nam cijela publika otići na wc. Izveli smo ga na pozornicu i nitko se nije maknuo. Izveo je pjesmu sedam puta. Bio je to kaos. Svi su pjevali s njim - 6000 ljudi je pjevalo pjesmu skladanu za naš film. I nitko nije otišao na wc.“
Fogelman nastavlja: „Druga je pjesma “Don’t Look Down” čiji su autori Ryan Adams i Don Was. Ona je potpuna suprotnost komercijalizmu pjesme “Hey Baby Doll”. Jednostavna je, predstavlja ono čemu se Danny želi vratiti. Ona je iznimno važna za zaokruživanje Alovog lika. Isprepliće drugi dio filma, dok se Danny bori ne bi li povratio svoj talent i glazbom prikazao svoje osjećaje i nadanja. Tekst je predivan, a Al ju pjeva nježno, gotovo poput Dylana. Ta je pjesma Dannyeva nova himna, ona predstavlja ono u što se taj lik na kraju pretvorio.“
Okvir filmu prikladno daje glazba Johna Lennona. Fogelman opisuje: „Lennonova zaklada rekla je da im se sviđa ovaj film. Shvaćaju ga kao ljubavno pismo Johnu i dopustili su nam da koristimo sedam njegovih pjesama. To su originalne snimke - od ‘Imagine’ do ‘Working Class Hero’ i ‘Cold Turkey’. To je zaista veliki poklon filmu koji nije veliki blockbuster o monstrumima. Odabrao sam ‘Beautiful Boy’ za scenu u kojoj se Danny i Tom nalaze prvi put, kad Tom govori da ne zamjera ocu što ga je davno napustio, iako zapravo nije tako.“
Pacino kaže da je bio jednako dirnut kad je prvi put odgledao film kao i kad je prvi put pročitao Fogelmanov osjećajan scenarij: „Ako se u ovom filmu radi o ičemu, to je onda o životu u kojem nekoga imate - bila to obitelj ili ne. To me dirnulo i potaknulo. Nadam se da će i na druge utjecati na jednak način. To je zabava koju želite podijeliti s grupom ljudi.“
|
