Walter Keane tijekom 50- tih i početkom 60-tih godina prošlog stoljeća
bio je jedan od najpopularnijih slikara na svijetu, poznat po platnima s
kojih su tužno gledale djevojčice velikih očiju. Da on nije autor svojih
djela vjerojatno se nikada ne bi ni doznalo da njegova supruga Margaret
nije odlučila progovoriti u javnosti. Bitka za vrijedna djela i planetarnu
slavu otkrila je i mnogo prljavih detalja koje je skrivao njihov naoko
savršen brak VIŠEVelike oči
Redatelj Tim Burton donosi nam film Velike oči, nevjerojatnu istinitu priču o jednoj od najvećih prijevara u povijesti umjetnosti. Naime, krajem 1950.-ih i početkom 1960.-ih slikar Walter Keane postao je neviđeno popularan zahvaljujući revolucionarnoj komercijalizaciji pop-arta u obliku zagonetnih portreta s velikim očima. Bizarna i šokantna istina uskoro je otkrivena –autor tih slika nije Walter, već njegova supruga Margaret. Činilo se da su živjeli u golemoj laži koja je zavarala cijeli svijet.
Film Velike oči bavi se Margaretinim umjetničkim buđenjem, fenomenalnim uspjehom njenih slika i burnoj vezi sa suprugom koji planetarnu slavu zapravo zahvaljuje njenim radovima.
Film Velike oči režirao je za Oscara nominiran Tim Burton (Dark Shadows, Alice In Wonderland), prema scenariju koji su napisali dobitnici Zlatnog globusa Scott Alexander i Larry Karaszewski (The People Vs. Larry Flynt, Ed Wood), također i producenti uz Lynette Howell iz Electric City Entertainment. U filmu glume Danny Huston (X-Men Origins: Wolverine, Children Of Men), Krysten Ritter (Don’t Trust The B---- In Apt. 23, Breaking Bad), Jason Schwartzman (Saving Mr. Banks, Moonrise Kingdom), Terence Stamp (Unfinished Song, The Limey) i Jon Polito (The Man Who Wasn’t There, Miller’s Crossing). Izvršni producenti su Katterli Frauenfelder i Derek Frey, snimatelj je Bruno Delbonnel (Amelie) koji je triput bio nominiran za Oscara, scenograf je dobitnik Oscara Rick Heinrichs (Sleepy Hollow), a kostimografkinja trostruka dobitnica Oscara Colleen Atwood (Alice In Wonderland, Memoirs Of A Geisha, Chicago).
O PRODUKCIJI
2003. godine par scenarista Scott Alexander i Larry Karaszewski čuo je čudnu priču o bračnom paru Margaret i Walter Keane, najprodavanijim slikarima 1960.-ih. Priča ih je zaintrigirala i počeli desetogodišnje istraživanje. Alexander kaže: „To je sjajan dio povijesti koji je gotovo potpuno nepoznat. Da nije istinit, bio bi potpuno neuvjerljiv.“
Karaszewski dodaje: „Mnoštvo je razloga zbog kojih smo htjeli snimiti ovaj film. Margaret je sjajan ženski lik koji utjelovljuje začetke ženskog pokreta. U 1950.-ima je kućanica koja čini sve za svojeg supruga, ali s vremenom se mijenja i nauči se zauzimati za samu sebe.“
Alexander i Karaszewski napisali su scenarij za film o Andyu Kaufmanu (Man On The Moon) i izdavaču Larryu Flyntu (The People Vs. Larry Flynt) te producirali film o Bobu Craneu (Auto Focus). Karaszewski kaže: „Opčinila nas je ova priča. Walter je uistinu izumio masovni marketing umjetnosti. Nisu ga prihvaćale ni galerije ni kritičari, pa je otvarao vlastite galerije i izdavao vlastite velike knjige s reprodukcijama. Otkrio je kako slike učiniti jeftinima toliko da ih ljudi mogu kupovati i uveo je cjelovitu revoluciju u svijet umjetnosti. Tu su filozofiju kasnije primijenili Peter Max, Thomas Kinkade, pa čak i Andy Warhol. No, zadivljujuća je tajna koja stoji iza njegova uspjeha – sve je te slike naslikala njegova supruga i pristala na njegov nagovor da ih on potpiše.“
Alexander dodaje: „Tjednima smo istraživali, prelistavali novine i arhive, i nije bilo lako sastaviti istinitu priču. Odlučili smo posjetiti Margaret, zadobiti njeno povjerenje. Otišli smo do nje u San Francisco i proveli s njom ugodan ručak. Pitali smo ju kako je do toga došlo, kad je Walter prvi put izjavio da su slike njegove, što je njoj rekao i zbog čega je na to pristala – i nastavila pristajati sljedećih desetak godina. Psihološki to nije imalo smisla. No, shvatili smo da je njen mentalitet bio onaj kućanice iz 1950.-ih, kad je muškarac bio odgovoran za kuću i postavljao pravila. U njegovu obranu, on je obećao mnoštvo toga što je i obistinio. Rekao je da će postati slavni i zaraditi mnoštvo novca te živjeti u velikoj kući. Margaret i dalje tvrdi da bez njega nitko nikad ne bi otkrio njenu umjetnost.“
Nakon godinu dana Margaret Keane pristala je prodati im prava na svoj život i svoju umjetnost. Danas joj je 86 godina i živi na sat vremena udaljenosti od San Francisca. Walter je umro 2000. godine, nekoliko godina prije no što je scenarij počeo dobivati svoje obrise.
Margaret i Tim Burton poznavali su se i prije početka rada na ovom filmu. Tim je kupio nekoliko njenih slika. Margaret se nakratko pojavljuje u ovom filmu, u sceni snimanoj kraj Palace of the Arts u San Franciscu. Znajući koliko voli Bibliju, Tim joj je pružio malu Bibliju dok je sjedila na klupi i time ju istinski dirnuo.
Alexander kaže: „Tim voli njene radove i vrlo nam se rano pridružio kao producent. Identificirao se s idejom outsiderske umjetnosti i pitanjem zbog čega umjetnost treba legalizirati onime što kritičari imaju za reći. Upravo o tome se radi u ovom filmu.“
Tim Burton je i sam zapažen vizualni umjetnik. Mnogi su uspoređivali njegov stil sa stilom Margaret Keane čije su slike očito utjecale na njega. Producent Frey bio je urednik nagrađivane publikacije The Art of Tim Burton i kaže: „Mnogi njegovi likovi imaju velike okrugle oči, a to nije slučajno. Ljudi često povezuju njegov rad s mračnim temama, a film Velike oči istražuje mračnu stranu svijeta umjetnosti i mislim da je to zreo korak u njegovoj karijeri i ima smisla.“
Christoph Waltz odlučio je prihvatiti ulogu u filmu, ali samo pod uvjetom da film režira – Tim Burton. Tim je gotovo odmah pristao. Al
exander i Karaszewski odmah su se složili da Burton treba preuzeti kormilo.
Amy Adams, koje je četiri puta bila nominirana za Oscara, kaže da isprva nije htjela prihvatiti ulogu Margaret jer nije bila sigurna da će se moći poistovjetiti s njenom nesigurnošću. „Međutim, u međuvremenu sam postala majka i potpuno drugačije gledam na taj lik – i shvaćam da se ne radi o manjku samopouzdanja. Ona je složeno biće, kao i većina nas, možda malo sramežljivija i prilično skromna. Mislim da je upravo to omogućilo da se njome manipulira.“
Adams je otputovala u San Francisco i provela pola dana s Margaret Keane u njenoj galeriji, o čemu kaže: „To je bilo sirno korisno – vidjeti tu ženu i shvatiti da postoji poniznost ali i snaga i smisao za humor. Nisam željela zadirati u njezin život, nego shvatiti tko je i kako se sve to moglo dogoditi. Zaključak je – zahvaljujući njenoj blagoj prirodi. Pitala sam ju zbog čega želi ispričati tu priču. Ona je Jehovin svjedok i zato želi pokazati da se takve stvari mogu dogoditi u životu no da možemo naći iskupljenje i snagu u sebi samima – osjećala sam se kao da mi je dala dopuštenje da ispričam njenu priču.“
Alexander smatra da je Walter Keane bio genij: „On je pitao zbog čega se umjetnička djela ne mogu prodavati u supermarketima, željezarijama ili benzinskim postajama. Umjetnost je ljudima bila mistična, a velik dio misterija je u tome što se Walter predstavljao kao slikar. Veliki muškarac koji slika djecu kako plaču. Sve počinje dobivati smisao tek kad shvatite da je tužna Margaret slikarica djece.“
Karaszewski dodaje: „S druge strane, kritika je te slike smatrala kičem. Tim shvaća koliko je srca uneseno u te slike. Budući da je i sam umjetnik, jasno mu je da je ulog važan. Željeli smo se usredotočiti na strast i pokušati pronaći način da ljudima prikažemo da se ne radi o šali. Margaret Keane nije šala i njenu priču je važno ispričati.“
Producent Howell kaže: „Jedno od najvećih pitanja ovog filma je - što je umjetnost. To je toliko subjektivno, tko može odrediti što je remek djelo? Svatko ima svoje mišljenje o vrijednosti i o tome što je dobro, a što loše umjetničko djelo. Tko smo mi da sudimo? Ako vas dirne, onda je zasigurno umjetnost.“
Alexander nastavlja: „Sretni smo što se u našoj priči ljudi svađaju oko umjetnosti i viču jedni na druge. Canaday, glavni kritičar New York Timesa (glumi ga Terence Stamp) toliko je mrzio bračni par Keane da je ludio želeći ih zaustaviti, spriječiti da toliko zarađuju.“
Howell kaže: „Walter je složeni lik, on nije običan negativac, a Christoph mu daje šarm, što je važno, jer morate shvatiti zbog čega bi se Margaret zaljubila u njega. On je pronašao način da svatko može objesiti sliku u svojem domu. Tiskao je velike količine postera, razglednica, šalica…“
Karaszewski dodaje: „On ne razumije zbog čega je negativac. Ne može shvatiti zbog čega ona prigovara. Zarađuju toliko novca, stvarno su uspješni, ljudima se sviđaju njihove slike, ona može cijele dane slikati u njihovoj prelijepoj kući – zbog čega je bitno da ljudi saznaju istinu?“
Vlasnik noćnog kluba Enrico Banducci (glumi ga Jon Pulito) prvi je impresario koji je promovirao poznata imena kao što su Jonathon Winters, the Kingston Trio i Cal Tjader. Prvi je koji je podrum od cigle pretvorio u klub.
Klub je često posjećivao i kolumnist Dick Nolan (glumi ga Huston) gdje je i upoznao Waltera. Walter je uvjerio Banduccia da mu iznajmi dio zida na kojem bi izložio slike, ali su se potukli svađajući se oko toga koliko blizu wc-u slike trebaju biti. Walter je shvatio da, osvane li u novinama, ljudi će kupovati slike i više mu neće trebati galerije ni kritičari. Kad bi koja zvijezda došla u San Francisco, Walter bi otišao u njen hotel i poklonio joj sliku.
Alexander opisuje: „Zamislili smo da Walter počasti Dicka s nekoliko pića, da bi ovaj zauzvrat pisao o njemu. Walter je bio spretan manipulator i Dick ga je neprekidno spominjao u svojoj kolumni.“
Krysten Ritter glumi bitnika i boema, Margaretinu prijateljicu Dee-Ann koja je, stigavši u San Francisco, promijenila ime da bi zvučalo cool. Nekonvencionalnija je od drugih djevojaka i svojevrsni glas razuma jer je skeptična i sumnjičava i zna da nešto s njenom prijateljicom nije u redu. Ne razumije zašto dopušta da se suprug prema njoj odnosi kao prema otiraču. Dok se većina likova u filmu Velike oči temelji na stvarnim ljudima, Dee-Ann je kombinacija likova i predložak onakve prijateljice kakvu je Margaret trebala. Slobodnog je duha i pokušava pokrenuti Margaret, no ona ju isključi jer je potpuno pod utjecajem svojeg supruga.
Trgovac umjetninama Ruben (glumi ga Jason Schwartzman) odbije Walterove slike i šokira ga jer istinski vjeruje da je Margaret talentirana.
Margaret najteže pada to što vlastitoj kćeri Jane mora lagati o slikama, tim više što je upravo Jane naslikana na većini slika iz ranog razdoblja. Glume ju dvije mlade debitantice, desetogodišnja Delaney Raye kao mlada Jane i šesnaestogodišnja Madeleine Arthur. Prva scena koju je Madeleine snimila bila je ona u kojoj se Margaret i Jane voze nakon što su pobjegle od Waltera. Adams kaže: „Nismo snimale scenu koja joj je prethodila, jednostavno smo odjednom morale biti potpuno rastrojene, plačne, histerične – i to je bila naša prva zajednička scena. To mi je bilo teško, ali bilo je fantastično.“
Tijekom 1960.-ih jedan od najutjecajnijih ljudi u američkoj umjetnosti bio je John Canaday, kritičar New York Timesa. Glumi ga za Oscara nominirani glumac Terence Stamp. Howell kaže: „Čak i danas kritika u New York Timesu je ono što želite i što Walter nije nikad dobio.“
Rick Heinrichs i Colleen Atwood često su surađivali i oboje dobili po Oscara za rad na Burtonovim filmovima. Heinrichs je Oscara dobio za scenografiju Burtonovog filma Sleepy Hollow, a s njim je surađivao i na Frankenweenie, Dark Shadows, Planet Of The Apes, Nightmare Before Christmas, Batman Returns, Edward Scissorhands, Beetlejuice i Pee Wee’s Big Adventure.
Snimatelj Bruno Delbonnel koji je triput bio nominiran za Oscara i Burton surađivali su na Dark Shadows.
|
