Snaga je u meni

SNAGA JE U MENI
Snaga je u meni je inspirativna istinita priča o Jeffu Baumanu, prosječnoj osobi koja je postala simbol nade nakon zloglasnog bombaškog napada na maraton u Bostonu 2013. godine. To je Jeffova vrlo osobna priča o herojskom oporavku koji će uvelike utjecati na njegov obiteljski život, postati ponos cijele bostonske zajednice te probuditi njegovu unutarnju hrabrost kako bi nadjačao takvu strašnu traumu.
Kratki sadržaj
Jedna osoba postala je ranjenom gradu simbol nade i ustrajnosti u filmu Snaga je u meni, vrlo osobnoj priči o zloglasnom bombaškom napadu na maraton u Bostonu 2013. godine te njegovim posljedicama. Film je sniman prema bestseleru Jeffa Baumana i slavi njegovu ustrajnu hrabrost usprkos najtežim mogućim uvjetima.  
Snaga je u meni  je inspirativna  istinita priča o Jeffu Baumanu (Jake Gyllenhaal), prosječnoj osobi koja je postala simbol nade rodnom gradu i cijelom svijetu. Jeff, 27-godišnji stanovnik Bostona, otišao je gledati maraton kako bi ponovno osvojio svoju bivšu djevojku Erin (Tatiana Maslany). Čekao ju je kod ciljne linije kad se dogodila eksplozija zbog koje je izgubio obje noge. Nakon što se osvijestio u bolnici, Jeff je pomogao policiji identificirati jednog od bombaša, ali njegova bitka tek je počinjala. Čekali su ga mjeseci fizikalne terapije i emocionalne rehabilitacije uz nepokolebljivu potporu Erin i cijele njegove obitelji. Jeff i njegov teški put do oporavka stavili su na iskušenje cijelu njegovu obitelj, ali i postali ponos cijele bostonske zajednice. Njegova priča puna je sirovih emocija, ljudskosti i humora,a film odaje počast muškarcu koji je postao oličenje snage i izdržljivosti stanovnika Bostona.
U filmu glume Jake Gyllenhaal (Nightcrawler, End of Watch), Tatiana Maslany (“Orphan Black,” The Vow) i Miranda Richardson (Enchanted April, Damage). Režirao ga je David Gordon Green (George Washington, Pineapple Express), prema scenariju Johna Pollona (“Small Engine Repair,” “Lost Girls”) na temelju bestselera Jeffa Baumana i Breta Wittera.
Film su producirali Todd Lieberman (Beauty & the Beast, The Fighter), David Hoberman (Beauty & the Beast, The Fighter), Jake Gyllenhaal (Nightcrawler), Michel Litvak (Whiplash, Drive) i Scott Silver (The Fighter, 8 Mile). Direktor fotografije je Sean Bobbitt (12 Years a Slave, The Place Beyond the Pines), dizajner produkcije Stephen H. Carter (Spotlight, Birdman or (The Unexpected Virtue of Ignorance), a montažer je Dylan Tichenor (Zero Dark Thirty, There Will Be Blood). Kostimografi su Leah Katznelson (21 Jump Street, Bride Wars) i Kim Wilcox (“Mr. Robot,” Goodbye to All That). Glazbu je skladao Michael Brook (Into the Wild, Heat). Gary Michael Walters (Nightcrawler, Drive), Riva Marker (Beasts of No Nation), Anthony Mattero, Peter McGuigan, Nicolas Stern (Ride Along 1&2, Creed), Jeffrey Stott (Drive, 2 Guns) i Alexander Young (Beauty and the Beast) su izvršni producenti.
O FILMU
Dok je čekao kod ciljne linije maratona u Bostonu 2013. godine, Jeff Bauman nije imao nikakvu namjeru postati heroj. No, njegov život se u trenutku zauvijek promijenio kad su kraj njega eksplodirale dvije improvizirane bombe. Fotograf u prolazu snimio je fotografiju zastrašujućeg trenutka kad liječnici s Jeffom jure u bolnicu. Izgubio je cijelu desnu potkoljenicu, a njegova lijeva  potkoljenica bila je ogoljena do kosti. Ta slika odjeknula je u cijelom svijetu i Jeff je postao lice strašne tragedije.
Todd Lieberman iz Mandeville Films prvi put je čuo Jeffovu priču od kolege koji je potaknuo Baumana da napiše svoje memoare. Veteranski producent tražio je novi scenarij i želio pronaći nešto inspirativno i zanimljivo. Ali Bauman se tad tek počeo oporavljati i nije bio siguran, što je razumljivo, želi li se ponovno vratiti tom događaju koji se toliko trudio savladati. Kad su prvi put razgovarali, Lieberman je bio iskren o tome što će zahtijevati snimanje filma: „Rekao sam mu da će se cijeli njegov život naći pod povećalom. Sve njegove rane i bol bit će otkrivene. Nisam htio snimiti uljepšanu verziju događaja. Htio sam da budemo autentični i iskreni o tome kakva je to bila trauma, koje je sve emocije proživio i s kojim izazovima se morao suočiti. Ako je bio voljan upustiti se u to, htio sam ga pratiti na tom putu. Ako nije, rekao sam mu da ću ga razumjeti.“
Bauman je na kraju odlučio napisati knjigu i prodati prava na film Liebermanovoj tvrtki. Producent je već znao kojeg scenarista želi kako bi se memoari pretvorili u zanimljiv scenarij: Johna Pollona. Pollono se odmah emocionalno povezao s pričom, Jeffom i njegovom obitelji. Tijekom svojeg istraživanja za scenarij saznao je da Baumanova knjiga otkriva samo dio njegove priče. Obiteljski odnosi, ideje o tome što zapravo čini muškarca i snažan osjećaj odanosti ključni su kako bi se mogli shvatiti Baumanov svijet i kakav je kao osoba.
Okupljanje tima
Sljedeći izazov bio je pronaći pravog redatelja koji će znati na ekran prenijeti osjetljivu dinamiku nade i očaja. David Gordon Green poznat je kao svestrani redatelj koji je radio na filmovima poput razularene komedije Pineapple Express i nagrađivane drame George Washington. Lieberman je bio uvjeren da je savršeni izbor za ovaj projekt.
Međutim, s obzirom na to da je nedavno radio na nekoliko filmova koji su se bavili ozbiljnim temama, Green se nadao da će mu sljedeći projekt biti komedija. „Htio sam se opustiti,“ prisjetio se. „Ali zatim sam pročitao scenarij i odmah su me se duboko dojmili likovi i radnja. Bio sam siguran da će napetost i ozbiljnost filma, u kombinaciji s humorističnim aspektima Johnovog scenarija, pristupiti priči na način koji je daleko od senzacionalističkih naslova novina.“
Sve je sjelo na svoje mjesto kad su iznenada primili poziv od Jakea Gyllenhallu koji je rekao da je zainteresiran za ulogu Baumana. Također je htio i producirati film, koji bi postao prvi projekt njegove nedavno osnovane producentske kuće Nine Stories Productions.
Nakon što su pronašli svojeg glavnog glumca, filmska ekipa uputila se u Chelmsford, Massachusetts, kako bi bolje upoznali Baumana i njegov svijet. Nepretenciozni gradić s okolo 34.000 stanovnika, Chelmsford je bivši tvornički grad koji je nekoć bio ekonomska okosnica Nove Engleske, a producentima i redateljima pomogao je odrediti atmosferu koja će vladati njihovim filmom. Jednom kad su krenuli sa snimanjem, Bauman je nastavio surađivati s filmskom ekipom. Makar je odbio osobno dolaziti na set, uvijek je bio spreman dati svoje mišljenje te je redovito dobivao informacije o tome što se i kako snima, izjavio je Lieberman: „John se uvijek trudio unijeti više autentičnosti iz života Jeffa i njegove obitelji. Jeffu se svidjela ideja da se za njegovu priču pročuje, ali nije bio spreman ponovno ju proživjeti. Ne mogu si ni zamisliti kako teško je sve ovo bilo za njih.“
U potrazi za Jeffom Baumanom
Jake Gyllenhall upustio se u dugu i temeljitu potragu za suštinom svojeg lika. Glumac je bio odlučan u svojoj namjeri odati počast Baumanovoj nevjerojatnoj ustrajnosti, ljudskosti i ranjivosti, ali Baumanov urođeni stoicizam je ponekad to otežavao. „Uistinu postoji tendencija kod stanovnika Bostona, pogotovo muškaraca, da ne pričaju o tome kroz što prolaze,“ rekao je Gyllenhall. „Teško je bilo navesti Jeffa da priča o svojim osjećajima. Nije da je skrivao nešto. To je jednostavno njegovo prirodno ponašanje. Tako da sam morao tražiti odgovore u tome kako se držao i kako je pristupao određenim problemima.“
Tijekom većeg dijela filma, Bauman ponovno uči hodati, ali kad ga je Gyllenhall prvi put upoznao, Jeff je već bio u potpunosti pokretan zahvaljujući sofisticiranim umjetnim nogama koje su bili napravljene upravo za njega. „Puno toga sam naučio iz toga kako se Jeff kreće kroz prostor, kakav je njegov neverbalni govor tijela,“ rekao je glumac. „Njegovo razmišljanje i unutarnji svijet naziru se u njegovom pristupu rečenicama i u tome kako pristupa samim ljudima. Njegov govor tijela te pogotovo smisao za humor, o na koji se oslanjao čak i u najtežim trenucima, bili su od velike pomoći.“
Također je od velike pomoći bilo vrijeme koje je glumac proveo s vrlo povezanom obitelji Bauman: „Vrlo su bliski, kao pravi klan, i vrlo su snažne osobe. Uistinu me nadahnulo to koliko se brinu jedni za druge. Ne prođe nijedan dan, a da Jeff ne vidi ili ne priča sa svojom obitelji.“
Gyllenhaalov entuzijazam i posvećenost projektu utjecali su na sve na setu. Bio je spreman na sve, ma koliko god teško bilo. Pokušao se u potpunosti uživjeti u um osobe koja je doživjela iskustvo koje može slomiti čovjeka. Bol koju je iskusio Jeff vidljiva je u nijansiranoj glumi Jakea, u njegovim očima i izrazima lica.
Obiteljska dinamika Baumanovih
Kako bi pronašli pravu glumicu za Erin Hurley, bivšu Jeffovu djevojku koju je čekao kod ciljne linije i s kojom će se na kraju oženiti, producenti i redatelj su razgovarali s mnogim talentiranim glumicama. Na kraju su se odlučili za Tatianu Maslany, zvijezdu znanstveno-fantastične serije „Orphan Black“, koja je osvojila mnoge nagrade Emmy za ulogu kloniranih „sestara“ s vrlo različitim osobnostima, naglascima i izgledom.
Maslany se dojmilo kako je scenarij prikazao likove kao slojevite i ambivalentne, što i očekujemo od osoba koje su proživjele vrlo nasilno iskustvo koje im je promijenilo život. „Taj scenarij je uistinu odlično napisan,“ rekla je. „Nije nikoga slavio ili uzdizao na pijedestal. To je priča o osobama koje su doživjele veliku tragediju koja će imati ogromni utjecaj na njih same i na sve u njihovoj okolici.“
Erin koju će gledatelji vidjeti u filmu je Maslanyina interpretacija stvarne Erin Hurley, a ne imitacija stvarne osobe, upozorila je glumica: „Provela sam puno vremena istražujući njezina iskustva i tražeći što nas povezuje. To je zasigurno podsvjesno utjecalo na moju glumu, ali nikad nisam svjesno donijela odluku da je oponašam.“
Ako je Erin Jeffova desna ruka kroz cijelu tu traumu, njegova majka Patty mogla bi biti njegova lijeva ruka. Odlučna, čvrsta i puna ljubavi, Patty nikad nije odustala nego je stalno gurala svojeg sina prema oporavku. Britanska glumica Miranda Richardson možda se na prvi pogled čini kao neobični izbor za ovu ulogu, ali Gyllenhaal je navijao upravo za nju. Zahvaljujući njemu, pokazalo se da su našli pravu osobu ovu složenu ulogu.
Glumica se nije upoznala s Patty Joyce prije nego što su počeli snimati film, što joj je odgovaralo. Makar se njezin lik temelji na stvarnoj osobi, filmska verzija Patty je apstraktna, rekla je Richardson. „Patty je u stvarnom svijetu puno više prijazna i uredna nego što se čini u filmu. Drži se više stoički i ne dopušta si da se raspadne. Ali vrlo sam joj zahvalna što mi je posvetila dovoljno vremena da odgovori na par mojih pitanja.“
Jeffovog oca i Pattying bivšeg muža, kojeg svi zovu Veliki Jeff, glumi veteranski glumac Clancy Brown. Odlično je prenio neprestani bijes koji kuha u njemu zbog onog što se dogodilo njegovom sinu. Za Browna je važno da svi shvate da je Veliki Jeff saznao o ozljedama svojeg sina putem vijesti na televiziji. „Zamislite kako je to,“ rekao je. „Vaš sin završi u bolnici i svugdje u vijestima i na Internetu se širi grozna slika njegovih ozljeda. Nije dugo mogao dobiti nikakve informacije, samo je znao da se dogodilo nešto zastrašujuće.“
Film ne prikazuje samo Jeffov oporavak nego i način na koji je njegova ozljeda utjecala na sve oko njega, rekao je Brown. „Nakon bombaškog napada, svi smo bili svjesni da su mnogi ljudi poput Jeffa bili ili ranjeni ili preminuli taj dan,“ nastavio je glumac. „Svaka osoba koja je nastradala taj dan ima obitelj koja je također bila duboko ranjena time što je morala vidjeti svoje ljubljene kako su besmisleno ozlijeđeni.“
Sporedne uloge u filmu preuzela je eklektična mješavina iskusnih holivudskih profesionalaca, glumaca iz Bostona i apsolutnih početnika. Glumci iz tog područja uključuju i poznatog komičara iz Bostona Lennyja Clarkea kao Jeffovog strica Boba, Patty O’Neil kao njegovu tetu Jen, Dannyja McCarthyja kao njegovog šefa Kevina te Richarda Lanea Jr. i Natea Richmana kao njegove prijatelje Sullyja i Velikog D-ja. Lieberman je izjavio kako lokalni glumci daju filmu njegovu autentičnost. Filmska ekipa je čak zatražila neke od osoba koje su bile važne za njegov oporavak da sudjeluju u filmu.
 “Dr. Kalish, koji je bio pravi Jeffov liječnik, vlasnik je glasa koji čujete kad se prvi put skinu Jeffovi zavoji,” rekao je Lieberman. “Također je u filmu i jedna od medicinskih sestara koje su se brinule za njega. Paul i Greg Martino iz United Prosthetics, koji su napravili Jeffove protetičke noge, također se pojavljuju u filmu.”
Boston Strong – snaga Bostona
Film je bio snimljen u Bostonu i njegovoj okolici te uspio vjerodostojno prenijeti jedinstvenu atmosferu i kulturu radnika, a da ju ne idealizira ili joj pristupa na sentimentalni način, rekao je Green: „John je odlično predočio taj svijet i tu specifičnu obitelj u svom scenariju. Odlikuje se od ostalih svojom emocionalnošću koju smo još više naglasili dizajnom produkcije i glumom.“
Ključno je bilo uključiti u pričanje priče cijeli grad i stanovnike Bostona. Koristili su što više praktičnih lokacija, na mnogima od kojih su se uistinu i dogodili događaji prikazani u filmu, poput rehabilitacijskog centra Spaulding gdje se Jeff oporavljao te United Prosthetics gdje su dizajnirali i napravili protetiku za Jeffa.
Jedan od rijetkih setova koji su napravili od nule bio je područje finiša maratona. Umjesto da snimaju na napučenim ulicama, Carter je odlučio sagraditi set od gotovo 40 metara gradskih ulica, pločnika i izloga trgovina kako bi mogao snimiti eksploziju iz zraka. „Htjeli smo vjerodostojno prikazati kroz što je sve Jeff prošao,“ rekao je dizajner.
Scene maratona bile su vrlo teške za snimiti, rekla je Maslany. Ta utrka je godišnji ritual za stanovnike Bostona koji u njoj sudjeluju tako što navijaju na ulicama, gledaju maraton doma s prijateljima ili se okupljaju u omiljenim barovima. „Krenuli smo ispričati ovu priču dok je događaj bio još uvijek svjež u pamćenju stanovnika, a još se i maraton odvijao u isto vrijeme. Bilo je vrlo dirljivo trčati po ulicama Bostona zajedno sa svim statistima koji su ujedno i njegovi stanovnici. Ne mogu si ni zamisliti kako su se osjećali i vrlo sam im zahvalna.“
Boston je uvelike podržao Baumana. Snimali su i na stadionu Fenway Park, gdje je Jeff bacio prvu loptu sezone. Boston Bruins dopustili su filmskoj ekipi da snimaju na ledu u TD Gardenu kako bi rekreirali poznati trenutak kad se Bauman pojavi tijekom utakmice hokeja. Nakon stvarne utakmice, 5.000 navijača Bruinsa ostalo je na svojim sjedalima kao statisti. „Navijanje, ljubav i strast koju su pokazali činili su se toliko stvarnima,“ rekao je Pollono. „Mislim da je dotad njihova podrška Gyllenhaalu bila samo apstraktna, ali moglo se vidjeti te noći da ju je uistinu doživio. Mislim da mu je to doista pomoglo u njegovoj glumi.“
Vizualni efekti koji su korišteni kako bi se rekreirale Jeffove ozljede namjerno predstavljene na sirovi, realistični i neglamurozni način. Vizažist Donald Mowat dizajnirao je šminku koja je pomogla stvoriti vrlo sofisticiranu iluziju. „Bila je to izvanredna mješavina protetike, vizualnih efekata i briljantne glumce,“ rekao je Lieberman. „Posebna invalidska kolica zajedno sa specijalnim efektima i šminkom Donalda Mowata uspješno su stvorili vrlo sofisticiranu iluziju.“
Riva Marker je rekla da je uživala promatrati Gyllenhaala, Greena i druge kako su se udubili u projekt. Gyllenhall je bio neprestano svjestan svojih odgovornosti i glumca i producenta: „Uvijek je razmišljao koji je najbolji način ispričati priču. Čak i kad je glumio u sceni razmišljao je o tome koji objektiv se koristi. Je li kut dobar? Može li se snimiti scena na drugačiji način kako bi bila više dinamična? Dok je David vrlo nesebičan i otvoren prema sugestijama drugih. Zapravo, cijela filmska ekipa je bila svjesna da je ova priča veća od svih nas, da imamo odgovornost ispričati je na pravi način.“
Lieberman vjeruje kako je jedan od razloga zašto je Baumanova priča toliko odjeknula u svijetu to što je on prosječna osoba koja je doživjela veliku traumu. „Jedno od glavnih pitanja ovog filma – i nešto što se Jeff sam priupitao – je to zašto je postao simbol za toliko puno ljudi?“ rekao je Lieberman. „Što znači biti heroj? Trebaš li napraviti nešto herojsko? ili jednostavno moraš nadahnuti ostale da posegnu duboko u unutar sebe i pronađu snagu za stvari za koje nisu mislili da su sposobni napraviti?“
Makar je Baumanova priča ekstremna, Green vjeruje da u njegovom iskustvu postoji nešto univerzalno. „Za mene je izazov bio snimiti film koji prenosi sirove i realistične emocije te ostaje vjeran suštini priče. Htio sam da se gledatelji osjećaju kao da su postali dio života likova u filmu i da ih zavole. Mislim da će ih nadahnuti Jeffova borba i nevjerojatna ljubav i podrška koju je dobio od Erin, svoje obitelji i prijatelja te stanovnika Bostona. Nadam se da će kad pogledaju film shvatiti da imaju ljude na koje se mogu osloniti u slučaju tragedije ili samo pukog razočaranja.  To bi me učinilo sretnim.“