Gradovi na papiru

Gradovi na papiru, filmska adaptacija bestselera Johna Greena, je priča o odrastanju Quentina i njegove tajnovite susjede Margo koja je toliko voljela misterije da je i sama postala jedna enigma. Nakon što ga odvede u noćnu pustolovinu po ulicama njihovog rodnog grada, Margo iznenada nestane – ostavivši za sobom enigmatične tragove koje Quentin mora dešifrirati. Potraga će odvesti Quentina i njegove prijatelje u uzbudljivu pustolovinu, istovremeno i humorističnu i dirljivu. Kako bi uspio pronaći Margo, Quentin mora bolje shvatiti što je to pravo prijateljstvo – i istinska ljubav
 
Quentin Jacobson, zvan „Q“, je pametan romantičar i odani prijatelj. Ima sedamnaest godina i maturant je u srednjoj školi. Q vjeruje da svatko u svom životu doživi čudo te da je on svoje doživio kad mu je bilo devet godina – onog dana kad se Margo Roth Spiegelman doselila u susjednu kuću.
 
Maro je uvijek bila pustolov, Q baš i ne. Tijekom godina Quentin se sprijateljio s Benom i Radarom, a Margo je pak postala sve tajanstvenija i smionija, kao i jedna od najpopularnijih i cool klinaca u školi. Q i Margo su prestali biti bliski prijatelji.
 
Jedne večeri, samo nekoliko tjedana prije maturalne večeri, Margo se pojavi na Quentinovom prozoru i odvede ga u noćnu pustolovinu za koju je Q siguran da to znači povratak na njihov blizak odnos iz djetinjstva – a možda i više – s neuzvraćenom ljubavlju njegovog života i srodnom dušom. Zna da će se njegov život promijeniti. A to se uistinu i dogodi.
 
Sljedećeg jutra Margo je nestala bez ijedne riječi. Nije ostavila traga za sobom – ili možda ipak je? Q počinje pronalaziti tragove koje je ostavila, čini se, samo njemu – znakove kamo je otišla i zašto. Pokušavajući shvatiti što mu je time htjela poručiti počinje nova pustolovina. Quentin, njegovi prijatelji Ben i Radar i nove prijateljice Lacey i Angela zajedno se upuste na putovanje kako bi pronašli Margo. Pokušavajući razotkriti ovaj misterij, Q će naučiti pravo značenje prijateljstva i saznati više o složenoj enigmi kakva je bila Margo.
 
‘PAPER TOWN’
 
Dutton Books objavili su treći roman Johna Greena – Gradovi na papiru, koji je odmah postao veliki hit i osvojio srca čitatelja iz cijelog svijeta. Intrigantan naslov temelji se na izrazu „paper town“ koji su skovali kartografi Earnest G. Alpers i Otto Lindberg iz tvrtke General Drafting Company kad su izmislili grad Agloe i nacrtali ga na raskršću dviju ruralnih cesta u južnom predjelu Catskills. Učinili su to kako bi zaštitili svoja autorska prava. Ako bi se igdje drugdje pojavio taj grad, mogli su dokazati da se radi o plagijatu.
 
No, čitatelje su se ipak najviše dojmili likovi u romanu i njihova prijateljstva. „Ovo je priča o potrazi Quentina i njegovih prijatelja za Margo, potrazi koja se zatim pretvara u nezaboravno putovanje,“ izjavio je John Green. „Pronaći će pravo značenje prijateljstva i naučiti da osobe mogu biti puno kompleksnije nego što se čini na prvi pogled.“
 
Ove teme privlače mlade, nastavio je Green: „Svaki tinejdžer zna kako je to kad te svrstaju pod neku kategoriju, kad te vide kao drugačiju osobu nego što stvarno jesi. Mislim da je to prvo s čime se gledatelji mogu poistovjetiti, kao i ljubavne priče iz filma. Ali najvažnije je da je ovo vrlo humorističan film o pravom prijateljstvu i o tome kako ti to prijateljstvo može pomoći. Romantična ljubav nije jedina vrijedna vrsta ljubavi.“
 
KAKO JE ‘GRADOVI NA PAPIRU’ OŽIVIO – GLUMCI I FILMSKA EKIPA
 
Producent Wyck Godfrey, koji je radio na filmu The Fault in Our Stars, nije oklijevao ponovno se upustiti u adaptaciju još jednog romana Johna Greena: „Moj partner Marty Bowen i ja pročitali smo taj roman prije The Fault in Our Stars. Kad smo počeli surađivati na adaptaciji The Fault in Our Stars pitali smo Johna bi li bio zainteresiran za adaptaciju i tog romana. Svidjeli su mi se humor i zagonetka u priči, pustolovina koja čeka i protagoniste i čitatelje.”
 
John Green je rekao kako je njegovo iskustvo na setu filma The Fault in Our Stars bilo ključno za odluku da prepusti i ovu priču istim producentima. „Izvanredno dobro sam se slagao s Wyckom Godfreyjem i Martyjem Bowenom koji su me svaki dan pozivali na set i uključili me u snimanje, makar to uopće nije bilo u ugovoru,“ rekao je pisac. „Bilo je to uzbudljivo iskustvo.“
 
Godfrey se obratio Scottu Neustadteru i Michaelu H. Weberu, koji su već adaptirali The Fault in Our Stars, za pisanje scenarija za ovaj projekt. Oboje su bili entuzijastični, a Weber je izjavio: „John Green je odličan pisac, zbog čega naš posao nije bio nimalo težak. Zaplet je zanimljiv, ideje i likovi su odlično obrađeni, a dijalog je vrlo realističan i dinamičan. Nažalost, nismo mogli zadržati sve u romanu, pa je bilo najteže odlučiti što ćemo zadržati, a što izbaciti.“
 
Za ovaj film je ključan još jedan član filmske ekipe iz The Fault in Our Stars  - Nat Wolff koji je glumio Isaaca u tom hitu iz 2014. godine. Upravo dok su snimali taj film pristupio mu je izvršni producent Isaac Klausner s ponudom da preuzme glavnu ulogu u Gradovima na papiru. „Predložio mi je da pročitam Gradove na papiru,“ prisjetio se mladi glumac. „To je postao moj omiljeni Johnov roman i odmah sam se poistovjetio s likom Quentina. Nekih šest mjeseci kasnije, kad mi je Wyck Godfrey predložio ulogu, odmah sam je prihvatio.“
 
Wolff je rekao kako ga je privukla priča o odrastanju. „Q je osoba koja igra na sigurno, koja je pametna i fokusirana,“ objasnio je. „Uvijek ima neki plan. Ali osim prijateljstva s njegovim najboljim prijateljima Benom i Radarom, izbjegava vanjski svijet. Kroz njegov odnos s Margo i tijekom putovanja kako bi je našao nauči kako riskirati i otvoriti se prema prilikama.“
 
Zahvaljujući tome što je Wolff tako rano prihvatio ulogu, Neustatteru i Weberu je bilo lakše napisati scenarij. „Ovo je prvi put da znamo tko će biti naš glavni glumac prije nego što smo uopće počeli pisati scenarij,“ objasnio je Weber. „To nam je olakšalo posao jer smo znali da Nat može savladati sve što mu namijenimo.“
 
Za redatelja su se obratili Jakeu Schreieru, čiji rad na drami Robot & Frank je privukao njihovu pažnju. Klausner je rekao da je to „poseban film koji uspijeva obraditi nekoliko tema odjednom. To je nevjerojatno dirljiva priča o borbi s Alzheimerom, kao i emocionalna drama, zabavna buddy komedija i krimić.“
 
Klausner je otkrio sličnosti između Schreierovog filma i Greenovih priča. „Poput Johnovih romana, i njegov film je pun emocija koje mogu ponijeti gledatelje,“ objasnio je. „Jake je prvi redatelj kojem sam poslao roman i scenarij. Iznenadilo nas je njegovo oduševljenje i entuzijazam. Sam je otputovao u Orlando kako bi našao lokacije koje su nadahnule Johna na pisanje. Također je snimio predivne fotografije i pomogao nam predstaviti si ne samo film koji smo htjeli vidjeti, već i puno više od toga.“
 
„Jake je sastavio odličnu prezentaciju svoje vizije za film,“ nastavio je Godfrey. „Razumio je Quentina i njegovo putovanje, kako je teško pokušati savladati srednju školu i nastaviti sa svojim životom i to kako se uvijek u posljednji tren pojavi nešto što sve pokvari.“
 
Schreier se smatra jednim od mnogih ljubitelja ovog romana: „To je intrigantni misterij. Osim toga, mogao sam se poistovjetiti s opisom srednjoškolaca i njihovih dogodovština. Ima tako zanimljivu poruku o tome kako na druge projiciramo svoje slike njihovih osobnosti te kako je teško ispuniti te slike. Svidio mi se i vizualni potencijal te priče. Misterij služi kao jedan od elemenata koji pokreću priču, uz same protagoniste.“
 
Redatelja je privukla i prilika surađivati s Greenom. „Prvo što sam primijetio kod Johna i toga što je izvršni producent na filmu je bilo da je htio snimiti odličan film inspiriran njegovim romanom. Bio je vrlo uzbuđen zato jer je uključen u projekt.“
 
Nat Wolff, koji se sprijateljio s Greenom, rekao je o njegovoj prisutnosti na setu; „Smiješno mi je jer se John neprestano šalio kako je na lokaciji samo kako bi se šetao okolo i jeo. Zapravo je vrlo utjecao na atmosferu na setu jer ima odličan smisao za humor i iskreno navija za sve glumce. Vrlo se strastveno posvetio procesu adaptiranja svojih romana u filmove. Lako je zamisliti si pisca na setu koji proživljava najgore iskustvo svog života – Uništavaju moj roman!. Ali John je uvijek bio uz nas i uvijek nam je vjerovao.“
 
Nakon što su Wolff i Schreier pristali surađivati na projektu, producenti su trebali pronaći pravu glumicu za Margo Roth Spiegelman. John Green je bio inspiriran stvarnom osobom iz svog života kad je osmislio njezin lik: „Dok sam odrastao poznavao sam dječaka nalik Margo. Jednom je dobio okladu od 100 dolara jer se sakrio na teretnom vlaku i otputovao iz Alabame u Tennessee. Zatim je morao platiti više od te svote kako bi se vratio natrag. Bio je osoba koja će izgubiti svoj novac samo kako bi osvojila okladu.“
 
Margo je sušta suprotnost Quentinu. „Q misli kako sve zna,“ rekao je Schreier. „Posvetio se školi i svojim prijateljima, ima plan kako se upisati na fakultet i zatim na studij medicine.  Margo uopće nema plan, misli samo tjedan ili dva unaprijed. A kad obnove svoje prijateljstvo jedne noći nadahnut će ga na to da više riskira.“
 
Kao što je Green objasnio, Quentinova percepcija o Margo je ključan element priče. „Uvijek postoji razlika između onoga što zamišljamo i toga kako se to zapravo odvija u stvarnosti,“ rekao je. „Mislim da način na koji Q gleda Margo je vrlo različit od njezine prave prirode. Njezino prezime je Spiegelman, što na njemačkom znači „majstor koji radi ogledala“. Ono što ljudi vide u Margo je odraz njih samih i zapravo ne govori puno o njoj samoj. Margo je bijesna zbog toga. Vrlo je teško živjeti na taj način.“
 
„Ona je mlada žena koju cijeli njezin život doživljavaju različito i prema nekim svojim predrasudama,“ nastavio je Green. „U srednjoj školi uvijek postoji djevojka koja je tako lijepa i cool da se čini da hoda kroz neki drugi svijet. Margo Roth Spiegelman je provela cijeli svoj život kao takva djevojka pred drugima i, kao i sve te žene, čini mi se, ljuta je zbog toga što je nitko ne razumije u potpunosti, ne vidi da je kompleksna osoba. A tko bi to znao bolje od Carle Delevingne? Tko može bolje shvatiti što znači biti osoba iza slike koju su stvorili drugi, ako ne ova mlada i talentirana glumica koja je također i svjetski poznata manekenka?“
 
„Znali smo da Margo mora biti ona savršena i nedosežna djevojka iz srednje škole,“ rekao je Godfrey. „To je djevojka za kojom pate svi dečki, a nitko je ne može dobiti. Takva uloga zahtijevala je glumicu koja je vrlo ekspresivna i ima nešto divlje, ali i slomljeno u sebi, kao i emocionalnu ranjivost.“
 
„Sretni smo što smo našli Caru,“ nastavio je. „Posjeduje nevjerojatnu toplinu u sebi i dobrotu, kao i osjećaj za humor koji se vrlo dobro primjećuje na ekranu. Posebno me dirnula njezina sposobnost točno shvatiti kako je Margo stvorila svoju sliku pred drugima za koju misli da je sad primorana stalno održavati. To nije prava Margo, zbog čega i odluči napustiti grad kako bi se otkrila.“
 
Kako bi odglumila američku srednjoškolku, mlada Britanka se potrudila izgubiti svaki trag svog naglaska i cijelo vrijeme je pričala američki engleski, na setu i izvan njega. Pogledala je filmsku adaptaciju The Fault in Our Stars, a kad je pročitala Gradove na papiru znala je da želi biti dio projekta. „Pročitala sam roman i odmah primijetila sličnosti između sebe i Margo,“ rekla je Delevingne. „Sjećam se da sam rekla na svojoj prvoj audiciji za tu ulogu – Ja sam bila nalik njoj. Mislim da je to dio razloga zašto sam dobila tu ulogu – jer sam mogla istražiti taj dio u sebi.“
 
Gradovi na papiru temelji se na opisima prijateljstva i zajedničkih pustolovina i misterija u koje se upuštaju mladi u jednom trenu. Q, Ben i Radar su najbolji prijatelji. Njihov mali krug prijatelja poveća se nakon nestanka Margo. Green je objasnio: „Q, Ben i Radar su vrlo bliski, ali uskoro se približava kraj njihovog boravka u srednjoj školi, pa se moraju suočiti s činjenicom da će se njihovo prijateljstvo promijeniti.“
 
„Ben je štreber koji očajno želi imati djevojku, ali ne zna kako bi to ostvario,“ rekao je Austin Abrams koji je preuzeo tu ulogu. „Poput ostalih likova, mora proći kroz velike promjene u svom ponašanju i načinu na koji razmišlja o djevojkama i shvatiti da djevojka u koju je zaljubljen, Lacey, nije samo lijepa, već i vrlo cool i dobra osoba.“
 
Za ulogu Radara izabran je Justice Smith. „Radar je vrlo simpatičan klinac koji svira saksofon u orkestru njihove srednje škole,“ rekao je Smith. „Boji se dovesti svoju djevojku Angelu svojim roditeljima jer posjeduju najveću kolekciju crnih Djedova Božićnjaka. Vrlo ga je sram jer njegov dom ima gotovo 4200 tih figurica.“
 
Green koristi taj motiv kao odraz Quentinovog prvotnog i površnog doživljaja Margo. „Nevjerojatno je kako zamišljamo Djeda Božićnjaka uvijek na jedan te isti način,“ rekao je. „U priči postoji jedan trenutak kad Angela sazna za ovu jedinstvenu zbirku i kaže Mislim da je stvarno cool da tvoji roditelji pomažu unijeti kompleksnost u lik Djeda Božićnjaka.“
 
Halston Sage glumi Lacey, a Jaz Sinclair glumi Angelu. John Green je opisao njihove posebnosti: „Lacey Pemberton je vedra plavuša zbog čega je ljudi oko nje uvijek doživljavaju na određeni način. Lacey je zapravo vrlo kompleksna, kao i mlada djevojka koja ju glumi, Halston Sage. Kad prvi put upoznate Halston pomislite O, znam ja puno o plavušama iz Kalifornije. Ali dok je bolje upoznajete ona polako uništava sve te predrasude koje ste imali.“
 
„Lik Angele je zapravo najprizemljeniji u cijelom filmu,“ nastavio je Green. „Ni ona ne zna sve, ali u kritičnim trenucima preuzima kontrolu.“
 
Nadvladavanje vlastitih slika o ljudima u našem životu je tema koja je privukla Halston Sage projektu. „Privukao me način na koji priča predstavlja Lacey kao osobu koja želi da drugi prepoznaju njezin pravi karakter i kvalitete,“ rekla je Halston. „Vrlo je pametna i zapravo je ne zanima popularnost. Lacey se počinje otvarati prema drugima kad se sprijatelji s Quentinom, Benom i Radarom koje nije dobro poznavala tijekom većine srednje škole.“
 
Lacey i dečkima na putu se pridruži Angela koju glumi Jaz Sinclair. Glumica je rekla da joj je savršena odgovarala ova uloga. Objasnila je da se Angela zapravo ne uklapa u nijedan od stereotipa. Radar se tijekom prve polovice filma ponaša kao da je se boji, pa gledatelji možda mogu pomisliti da je Angela neugodna osoba. Ali s razvojem priče otkrije se da je zapravo super cool djevojka koja istinski voli Radara i koja će mu se rado pridružiti u bilo kakvoj avanturi.“
 
Svi ti likovi imaju nešto zajedničko – lako je poistovjetiti se s njima, zahvaljujući talentu Johna Greena da osmisli mlade protagoniste koji su stvarni, dobri i multidimenzionalni. Nat Wolff je rekao: „Gradovi na papiru je zabavan i romantičan film, ali je i vrlo realan. Toliko me podsjeća na prijatelje koje sam imao u srednjoj školi, kao i na djevojku u koje sam bio zaljubljen, da je to zastrašujuće.“
 
Green je rekao da je upravo taj realizam likova pomogao glumcima da se užive u svoje uloge i sprijatelje: „Postali su pravi prijatelji i mislim da će ostati prijatelji cijeli svoj život. Vrlo su se zbližili i nadam se da će uvijek ostati tako bliski, obožavam ih. Zbog njih sam se osjećao vrlo staro, ali su me s druge strane ispunili radošću.“
 
Zato jer je srce priče putovanje u koje se upuštaju protagonisti, producenti su morali snimati ih kako putuju u kombiju od Orlanda u Floridi do Agloe u državi New York. Kako bi to uspjeli napraviti morali su napraviti set u Charlottei, Sjevernoj Karolini, gdje su različiti krajolici mogli poslužiti za snimanje svih lokacija koje posjete tijekom svoje vožnje. Vizualni efekti i rasvjeta osigurali su dodatnu podlogu za postizanje tog osjećaja.
 
Schreier i njegova filmska ekipa morala je savladati različite izazove tijekom snimanja filma. „Nije jednostavno snimati u kombiju, niti zabavno,“ rekao je. Kako bi naglasio dinamiku odnosa između glumaca, Schreier im je samo odriješio ruke. „Puno su improvizirali, a mi smo se tome samo prepustili.“
 
Kamera je često bila aktivni sudionik u scenama, što je, rekao je Schreier, zaista pomoglo „pokazati Quentinov pogled na događaje i povećati osjećaj tajanstvenosti.“
 
Schreier je rekao da putovanje ovih likova na mnoge načine odražava njegovo vlastito iskustvo iz srednje škole. „Gradovi na papiru opisuju onaj poseban trenutak pri kraju srednje škole kojeg se odlično sjećam,“ objasnio je. „Mislim da je to važan trenutak za sve jer je to posljednji put da ćete vidjeti većinu svojih prijatelja i jer postajete osobe koje će se sve više razlikovati. Film počinje kao romantična priča i s vremenom postaje nešto sasvim drugo. Priča više obrađuje pitanje prijateljstva i način na koji vidimo i doživljavamo jedni druge.“