Misteriozna epidemija se širi diljem planeta. Među čovječanstvom zavlada iracionalan strah od otvorenog prostora koji rezultira trenutačnom smrću. Ubrzo cijela svjetska populacija ostaje zarobljena unutar zatvorenih prostora i zgrada. Barcelonom zavlada kaos, a Marc kreće u potragu za svojom djevojkom Julijom koja nestaje iako nikada nije mogla izaći van. VIŠE Dani panike
„Ideja za film sinula nam je dok smo montirali svoj prvijenac, još 2007. Soba za montažu bila je na sedmom katu zgrade na Manhattanu, s kojeg se pružao inspirativan pogled – činilo se da je svaka zgrada otok, izoliran od ostatka urbanog arhipelaga. Upravo iz toga je proizašla i inspiracija za priču, apokaliptički triler u kojemu kraj svijeta, apokalipsu, predstavlja neki vrlo jednostavan događaj, naizgled popravljiv – agorafobija“ izjavili su redatelji i scenaristi filma koji sve baziraju na pitanju što ako je čovječanstvo zarobljeno u tim zgradama, otocima s kojih nema izlaza, s konstantnim strahom od otvorenog prostora? Rezultat je kolaps civilizacije, ali i razvoj novih sposobnosti preživljavanja.
Marc je arhetip modernog muškarca koji je bačen u avanturu potpuno ogoljenu od svih prednosti današnjeg života; od tehnologije nadalje, time je zapravo predstavnik ideje da je kraj jednog svijeta i njegovih vrijednosti nada za rađanje nečeg novog, inovativnog, mnogo konkretnijeg, posvećenog drugom tipu odnosa od onih koji danas vladaju i koji se svode na površnu komunikaciju.
Film se može opisati kao proizvod apokaliptičnog žanra no ne libi se igrati sa terminima poput apokaliptični triler, avantura pa čak i film ceste, a smještanje radnje u Barcelonu daje mu dodatnu dozu nepoznatog i filmske svježine. Jer, inače, kad gledatelji svjedoče smaku svijeta i velikim akcijama, poistovjećuju ih s Los Angelesom ili New Yorkom. Sada je radnja negdje drugdje; u gradu koji je po mnogočemu bliži, opipljiviji gledateljima; stvarniji. Stoga je i efekt filma jači jer Barcelona može predstaviti bilo koji grad, a situacija tako postaje moguća za sve. Pa i publiku.
Gradovi više ne postoje i svakodnevni prostor kretanja sada dobiva novu dimenziju; život se događa pod zemljom, ljudi su zatvoreni, a prisiljeni biti zajedno jer život na površini donosi smrt. Grad u kojem živite sada vam je potpuno stran, ruta kojom ste se svakodnevno kretali više nije ista; podzemni tuneli postali su avenije, a stanice izbjeglički kampovi. U svom tom kaosu Marc pokušava pronaći ostatke svog života.
|